Mnogima je vjerojatno barem jednom prošla neka ideja kroz glavu kakvu igru bi napravili i tada doživjeli taj nalet entuzijazma smišljajući gameplay elemente i priču koja će sigurno ostaviti svoj trag u industriji videoigara. Kako taj proces izgleda u zagrebačkom studiju Playrix Croatia, pojasnio nam je David Kelečić, Lead Game & Narrative dizajneru u zagrebačkom studiju Playrix Croatia.
“Prvo se određuje temeljna ideja za temu igre. Kada se definira njen kostur, idealno je da dizajn odjel ima nešto više vremena kako bi ostalim odjelima pružio potrebne podatke o igri: što se crta, što se programira, kakvu priču očekujemo i sl. No, takav scenarij je iznimno rijedak tako da obično svi odjeli kreću s radom na razini visokih koncepata. Npr. art odjel može definirati vizualni stil koji bi odgovarao temeljnoj ideji igre, a programeri razvijaju pozadinske sustave koji će se koristiti bez obzira na sam gameplay igre. Što se tiče Playrixa, prednost velike organizacije koja raspolaže potrebnim resursima je činjenica da si možemo priuštiti istraživanje i isprobavanje različitih pristupa temi projekta. Mali studio ima pritisak da se sve mora pogoditi iz prve te ako uoče da nešto ne radi kako treba, možda više neće imati resursa da to promijene. Playrix je stava da žele biti sigurni kako svaki njihov proizvod može postati svjetski hit, a to znači da ako dobijemo bolju ideju od postojeće onda nije problem vratiti se na prvi korak i provjeriti je li to uistinu tako.“
Tijekom tih prvih koraka u smišljanju ideja za nove projekte, potrebno je pronaći dobru sinergiju između priče i gameplay mehanika, ali na koje od tih segmenta se poželjno prvo usmjeriti kako bi proces izrade igre bio što bolji?
“Većina dizajnera će reći da se prvo definira gameplay i tek kad ste sigurni da je on dobar, možete se posvetiti priči. Priča je itekako bitna, ali ako vam bazičan proizvod nije zanimljiv, igrači će teško imati strpljenja da dođu do zanimljivih elemenata priče. Dakle, gameplay inicijalno privuče igrača, a priča ga onda dugoročno zadrži nakon što se veže uz likove i radnju. Naravno, ako imamo sinergiju oba elementa, onda imamo proizvod koji može biti na tržištu dugi niz godina. Primjerice, Playrixove igre Gardenscapes i Homescapes su na tržištu već pet i četiri godina i konstantno se razvijaju te se dodaju novi elementi priče i gameplaya. Naravno, prilikom dizajna oba elementa potrebno je puno testiranja i provjera jer je lako moguće da super ideje na papiru u praksi ipak nisu toliko zabavne.“
Inspiracija i ideje za nove videoigre mogu stići iz gotovo bilo kojeg dijela vaših života – bilo iz prijašnjih odigranih igara i odgledanih filmova, neke situacije koja vam se nedavno dogodile, ali i drugih linija poslova – nešto što je Davidu pomoglo u tom segmentu razvoja videoigara. Naime, osim što ima više od sedam godina iskustva u razvoju mobilnih igara, David već petnaest godina piše kratke SF i fantasy priče.
“U pisanju se uvijek treba pitati je li to što pišemo zanimljivo našem čitatelju, kako davati informacije na kapaljku da bi zaintrigirali čitatelja, kako napisati zanimljive likove i dijaloge, i sl. Skoro svi principi kvalitetnog pisanja jednako vrijede i za medij igara. Glavna razlika je da u knjigama čitatelj sam vizualizira što se događa, a u filmu i igrama to ipak pokazujemo direktno. S te strane, nužno je naučiti kako biti ekonomičan s idejama koje su izvedive unutar tima i budžeta koji nam je na raspolaganju. Svaka nova lokacija znači dane rada za naš art tim, svaki novi lik treba biti animiran i sl. Povucite paralelu tako da zamislite spektakularan SF film i zapitajte se koliko milijuna koštaju CGI efekti. Srećom, Playrix resursi nam omogućuju da budemo ambiciozniji s našim idejama, ali uvijek razmišljamo o tim granicama.
Ono što bih još dodatno istaknuo je da me je prethodno iskustvo u pisanju naučilo strpljenju. Napisati dobru priču može trajati tjednima, a pisanje romana mi je uzelo preko dvije godine. Dok ste u tom procesu stalno vidite razne probleme, morate se vraćati nazad i prepravljati velike komade odrađenog posla. Može se lako desiti da neki elementi na kojima ste dugo radili odjednom postanu suvišni i da je bolje da ih maknete. U međuvremenu ste naučili nešto novo i shvatili da nešto možete odraditi još bolje. Sve ovo su zapravo isti procesi s igrama, samo što niste sami već je cijeli tim s vama. Morate biti spremni na činjenicu da je izrada igara trka na duge staze i da ćete se po putu puno puta zapitati što vam je to trebalo. No, isto tako izlazak igre ili priče u svijet je odlično iskustvo i predivno je gledati reakcije igrača i publike. Ako naletite na djelo koje vam se stvarno sviđa, podijelite to s kreatorima, svi mi volimo čuti kako ste ga doživjeli.“
Izrada videoigara je timski posao koji ovisi o suradnji, znanju, kreativi, ali i onim najvažnije – o dobrim ljudima koji vole igrati igre. Na koje načine se promijenio dosadašnji sistem rada zbog trenutne pandemije koja je utjecala na gotovo sve poslovne segmente u cijelome svijetu, dodatno nam je pojasnio David Kelečić.
“Proces je u načelu ostao isti i zapravo smo se svi ugodno iznenadili kada smo vidjeli da rad od kuće daje praktički iste rezultate kao i u uredu. Ipak, uočili smo kako su se smanjile prilike za spontani brainstorm. Prije je bilo uobičajeno da se tokom manje pauze u uredu spontano krenu komentirati i predlagati kreativna rješenja za aktualne izazove što, naravno, u radu od kuće nije moguće. Pošto su takvi trenutci znali biti veoma produktivni i uvijek je dobro čuti različita mišljenja, pokušavamo održati takvu kulturu. Na primjer, dogovaramo generalne sastanke s otvorenim temama te pričamo općenito o stanju projekta. Dodatan benefit takvog pristupa je i zbližavanje članova tima, bolja interakcija među ljudima i sl.
Što se tiče pandemije, tijekom ovog perioda izolacije svi smo osvijestili koliko igre mogu pomoći ljudima da se osjećaju bolje i da se povežu s drugim igračima. Playrixove igre su poznate po optimističnim pričama i likovima s pozitivnim “mogu ja to” stavovima tako da su mnogi igrači komentirali koliko su im te igre sada bitne. Mi kao tim i dalje radimo slično, ali mislim da smo sada svjesniji učinka koji naše igre i njihove priče mogu imati na ljude.“
“Tržište mobilnih igara je stvarno jako zasićeno. Mnoge velike kompanije prebacuju fokus s konzola i PC-ja na mobilne igre upravo zbog profitabilnosti. Uz to, danas bilo koja osoba može napraviti nekakvu igru poprilično lako i sa svega par klikova izdati je worldwide. Kada se sve to uzme u obzir postane jasno kako je danas stvarno teško probiti vlastitu igru na tržištu bez budžeta ili nevjerojatno sreće. Danas za uspjeh trebaš imati više znanja od samog game developmenta. U današnjem svijetu, pogotovo u mobilnim igrama, marketing i analitika drastično povećavaju šanse za uspjeh projekta. Marketingom se privlače korisnici od kojih se primaju podatci putem analitike i zatim iteriraju igre kako bi što više odgovarale ciljanim korisnicima. Čak i novi studiji bi se trebali u tome okušati. Naravno, to ne moraju biti neke multimilijunske reklame, ali čak samo jednostavno promoviranje na točnim medijima može učiniti veliku razliku.”
