Sonyjeva najava da će od siječnja 2028. prestati proizvodnja fizičkih diskova za nove PlayStation igre otvorila je raspravu koja je vrlo brzo prerasla samu temu diskova.

Dok je protest glasno krenuo s otkazivanjem PlayStation Plus pretplata i žaljenjem na forumima i društvenim mrežama oko toga što se gubi kada fizička izdanja nestanu - rabljeno tržište, posudba, kolekcionarstvo, očuvanje igara, mogućnost nasljeđivanje, određena razina neovisnosti o računima i trgovinama, glavna poruka protesta postala je "zagušenija".

Kritičari ove odluke našli su se između dvije vatre. S jedne strane nalazi se velika korporacija koja iz ekosustava uklanja format s konkretnim potrošačkim prednostima, dok se s druge strane nalazi sve glasniji dio publike iz "digitalnog kampa" koji u svakoj ozbiljnoj pritužbi vidi pretjerivanje, nostalgiju i odbijanje očigledne budućnosti.

Nije sporno da digitalna kupnja ima velike prednosti. Za mnoge igrače ona je praktičnija, brža i ponekad jeftinija. Igre su dostupne odmah, ne treba mijenjati diskove, library je vezan uz račun, a instalacija se svodi na nekoliko pritisaka gumba. Mnogi igrači već godinama kupuju gotovo isključivo digitalno i pritom nema osjećaj da im nešto nedostaje.

Ali osobna navika nije isto što i opći potrošački interes. Netko može preferirati digitalne igre i svejedno razumjeti zašto je važno da fizička izdanja postoje. Netko može nikada ne kupiti disk i svejedno shvatiti da je dobro da tržište ima alternativu. Netko može smatrati da su diskovi nepraktični i svejedno prepoznati da njihovo uklanjanje daje još više kontrole platformama i izdavačima.

Fizički diskovi nisu samo stari način isporuke igara jer se igra može posuditi prijatelju, prodati, kupiti rabljena, poslužiti za arhiviranje, staviti na policu, pokloniti ili ostaviti nekome. Čak i kada današnja fizička izdanja više nisu savršena, jer često traže velike zakrpe ili dodatno preuzimanje sadržaja, ona su i dalje predstavljala barem djelomičnu prepreku potpunoj digitalnoj kontroli digitalnih trgovina. U potpuno digitalnom modelu s DRM-om, igra postaje vezana uz račun, uvjete korištenja, dostupnost trgovine i tehničku infrastrukturu platforme. Kupac tada ne posjeduje primjerak igre u tradicionalnom smislu, nego pravo pristupa.

Ipak, dio fanova na to ne reagira zabrinuto - nego podrugljivo. Otkazivanje PlayStation Plus pretplata opisuje se kao besmisleno dramatiziranje. Ljudi koji pišu da žele zadržati mogućnost kupnje diskova prikazuje se kao nostalgičare koji se ne mogu pomiriti s vremenom. Argumenti o očuvanju igara i pravu vlasništva često se svode na "strah od digitalne budućnosti".

Otkud ova podjela? Ako su gaming fanovi po nečemu poznati, onda je to sposobnost da se vrlo glasno i ujedinjeno okrenu protiv velikih korporacija - od Xboxove kontroverzne najave Xbox One konzole, agresivnih monetizacija Electronic Artsa pa do same inicijative Stop Killing Games. Jedan od razloga možda se baš krije upravo na psihološkoj strani.

Kada se ljudi naviknu na određeni kompromis, prestaju ga doživljavati kao kompromis. Ako netko godinama kupuje digitalno, koristi popuste, gradi veliki library i uživa u praktičnosti platforme, neugodno je čuti da taj model možda ima ozbiljne nedostatke. Drugim riječima, ako netko kaže da je potpuni prelazak na digitalno loš za potrošače, osoba koja već godinama kupuje isključivo digitalno može to doživjeti kao napad na vlastitu prosudbu. Kao da joj netko govori da nije bila dovoljno oprezna, da se odrekla prava ili da nije razmišljala dugoročno. Čak i kada to nije namjera kritike, tako se može emocionalno primiti.

Tu onda nastupa obrambeni mehanizam. Lakše je reći da su diskovi zastarjeli nego se zapitati što se njihovim nestankom zaista gubi. Lakše je ismijati protest nego priznati da možda postoji razlog za protest. Lakše je pritužbe prikazati kao paniku nego otvoriti pitanje jesu li igrači, zbog praktičnosti, pristali na slabiji oblik vlasništva.

Tu nužno nema loših namjera. U mnogim slučajevima riječ je o potrebi da vlastite potrošačke odluke vidimo kao racionalne. Ako smo godinama birali digitalno, želimo vjerovati da smo birali naprednije, praktičnije i logičnije rješenje. Kada netko upozori da taj model ima ozbiljne posljedice, to narušava sliku o nama kao informiranim i razumnim kupcima.

Upravo zato kritičari Sonyjeve odluke danas imaju dvostruki problem. Prvo se moraju suprotstaviti odluci platforme koja uklanja fizičku opciju, a zatim se moraju braniti od dijela samih fanova koja ne vidi zašto bi ta opcija uopće trebala postojati.

To je za Sony idealna situacija. Kada se potrošači međusobno uvjeravaju da gubitak izbora nije problem, korporacije ne moraju ulagati previše truda u opravdavanje takvih odluka. Ako igrači sami ponavljaju da su diskovi nepotrebni, da je fizičko tržište prošlost i da su pritužbe smiješne, onda se ukidanje jedne potrošačke mogućnosti može prikazati kao prirodan napredak, a ne kao smanjenje prava.

Igrači koji otkazuju pretplate možda neće promijeniti Sonyjevu strategiju, ali barem jasno pokazuju da ne žele pasivno prihvatiti svaku odluku koja smanjuje njihovu kontrolu nad kupljenim sadržajem. Slično vrijedi i za rasprave na forumima. Da, u njima ima pretjerivanja, nostalgije i dramatiziranja, ali u njima ima i vrlo konkretnih pitanja. Možda se nekome sve to čini nebitno jer ionako nikada ne prodaje igre, ne posuđuje ih, ne kupuje rabljeno i ne skuplja fizička izdanja. To je u potpunosti legitimno, ali osobna ravnodušnost nije dokaz da problem ne postoji. Ako netko ne koristi neko pravo, to ne znači da je dobro da to pravo nestane.

Budućnost nije automatski bolja samo zato što je digitalna. Napredak nije uklanjanje izbora. Napredak bi bio digitalni model koji igračima daje jednaku ili veću razinu kontrole od fizičkog medija.

Koja god bila budućnost igranja - streaming igara, streaming samih konzola i računala ili nešto sasvim treće - igrači bi kod ovakvih pitanja morali biti ujedinjeniji i tražiti bolje. Danas se fizička izdanja brane od potpunog prelaska na digitalno s DRM-om, a sutra će se možda i sama digitalna izdanja morati braniti od modela u kojem igrači više neće imati ni lokalno instalirane datoteke, nego samo privremeni pristup igri koja se izvodi negdje u cloudu.

Zbog toga ovaj protest nije odbijanje prelaska samo zato što je u pitanju digitalno, već obrana izbora i zahtjevanje boljih uvjeta za kupce i igrače, a taj isti princip sutra može biti bitan i onima koji danas kupuju isključivo digitalno. Ako mislite da tržište ne ide u smjeru streaminga jer "statistika to trenutno ne pokazuje", samo se sjetite koliko je kratko trebalo da se promjeni percepcija o fizičkim izdanjima od skandala s najavom Xbox One konzole. Ono što je tada izazvalo masovan otpor danas se predstavlja kao "neizbježna budućnost".

Search za pojam Rovio

Najčitanije

Najnovije vijesti