Mislim da se bez problema može doći do zaključka da je Gears of War jedan od glavnih temelja Xbox brenda, da on stoji rame uz rame s titanima gaminga, a sada je remaster prvog nastavka pronašao svoj put kroz godine i godine "konzolnih ratova" do PlayStation 5 konzole gdje ju može zaigrati potpuno nova skupina igrača - uključujući i nas iz GamePerspectivesa. S posebnim zanimanjem pokrenuli smo igru kako bi saznali može li ovaj naslov iz 2006. godine pronaći svoje mjesto u današnjoj industriji te kakav je doživljaj iz perspektive nekoga tko ne gleda na ovaj kultni naslov kroz nostalgičarske naočale.

Uspješan koktel stilova

U igri preuzimate ulogu Marcusa Fenixa koji zajedno s vojnicima iz Delta odreda mora preživjeti i pokušati zaustaviti invaziju Locust horde koja je gotovo uništila cijeli planet. Iako je sama priča ugrubo "jednostavna" - vojnici koji moraju zaustaviti prijetnju čudovišnih neprijatelja, Gears of War igračima nudi neobičan koktel stilova koji uspješno drži pozornost od početka do samog kraja igre.

Kombinacija akcijsko nabijenih scena, vojničke kolegijalnosti i humora koji su naglo prekinuti grotesknim scenama uvodi jedan stvarno efektivan i brz način uvlačenja u ovu priču i cijeli ovaj svijet.

Što se tiče tog vašeg Delta odreda - vojnicima s kojima ćete provoditi vrijeme tijekom cijele igre, oni su, barem u ovom nastavku, napisani prilično jednostavno s klasičnim karakternim stereotipima koji, kad se sve zbroji i oduzme, zapravo čine jednu podosta zanimljivu skupinu protagonista. Njihova međusobna interakcija - bilo kad se svi zajedno probijaju kroz horde neprijatelja ili kad se moraju razdvojiti pa jedino komunicirati preko radija, dodatno pojačavaju tu neku kolegijalnu povezanost s likovima koji prolaze kroz teške situacije.

Ono što također moramo pohvaliti jest tzv. "world building" s ubačenim detaljima koji pobuđuju radoznalost, ali barem u ovom nastavku nisu do kraja objašnjeni - nešto što samo dodatno nagovještava da su developeri već unaprijed znali da sjede na hitu i da ciljaju širiti priču sa sljedećim nastavcima.

Gameplay sistemi od prije 19 godina

Kako nemamo prethodnog iskustva s ovim naslovom, odlučili smo mu pristupiti s ciljem da provjerimo kako funkcionira u usporedbi s današnjim akcijskim igrama te zahtijeva li da ga promatramo kroz prizmu "igre iz 2006." kako bismo oprostili neke potencijalno zastarjele koncepte.

Gears of War: Reloaded je u svojim temeljima akcijska 3rd person igra s cover-based borbenim mehanikama gdje sa svojim arsenalom oružja probijate kroz horde različitih neprijatelja - od standardnih Droneova koji će se skrivati iza zaklona i pucati po vama, slijepih Berserkera koje ne možete ubiti standardnim oružjima pa do ogromnog Brumaka s puškama na rukama i bacačem raketa na leđima. Sama varijacija neprijatelja je stvarno pohvalna i uvijek su uvodili dobru dinamiku - neovisno jesmo li prolazili kroz hodnike u zatvorenim prostorima ili otvorene ulice gdje je napad mogao stići iz doslovno bilo kojeg smjera.

Na raspolaganju ćete imati ograničen arsenal oružja, ali za razliku od mnogih današnjih akcijskih igara gdje se primarno razlikuju u vizualima, manjim razlikama u preciznošću te brzini pucanja, Gears of War: Reloaded nudi tzv. specifična oružja za specifične situacije. Naravno, na tronu tih dostupnih oružja je kultni Mark 2 Lancer - automatska puška koja na sebi ima i motornu pilu za blisku borbu. Dok nam je osobno ti bilo primarno oružje tijekom cijele igre, igra je redovno pružala situacije gdje smo se morali prilagoditi - bilo s sačmaricom za zatvorene prostore, preuzimanjem kontrole Troike za dominaciju otvorenog prostora ispred sebe pa do ispaljivanja bombi s Torque samostrijelom protiv većih neprijatelja.

Dok Gears of War nije bio prvi koji je uveo cover sistem, on ga je evoluirao u onakvog kakvog nalazimo i dan danas u igrama te ga popularizirao do te mjere da su takve igre kroz godine postale dio negativnijih komentara o igrama - nešto kao što su danas generični otvoreni svjetovi. Sistem je jednostavan - pritiskom gumba na kontroleru, Marcus se "zalijepi" iza zaklona te može pucati kroz ciljnik, pucati na slijepo te prebacivati se između obližnjih zaklona. Dok se puno pričalo o tom sistemu u vrijeme kada je igra izašla, danas u ovom obliku stoji više kao "poslužan" gameplay sistem - odradio je svoj posao kako treba, osim možda u par situacija kada nije dobro registrirao zaklon zbog čega smo napravili kolut unaprijed direktno na cijev neprijateljske sačmarice.

Gears of War dosta dobro kombinira elemente priče i gameplay sistema. Nikad nam se nije stvorio onaj dojam rješavanja "nepotrebnih misija" koje izgledaju kao da služe samo da povećaju vrijeme potrebno za prelazak igre. Uvijek je postojao neki cilj i osjećaj kao da ste na dohvatu rješenja problema - efekt zbog kojeg smo tijekom igranja redovno imali onu pomisao "još samo jedne misije" Ta kombinacija različitih neprijatelja, oružja, skriptiranih evenata i redovna promjena okoline stvarala je dojam dobrog tempa napretka zbog čega smo cijelo vrijeme bili investirani u samu priču.

Jednostavan, ali efektivan co-op

Dok je igru moguće zaigrati samostalno, mi smo odmah uletili u split-screen co-op - nekadašnji standardni mod u mnogim igrama koji je kroz vrijeme nažalost izguran iz standarda zbog "promjene načina igranja kod igrača" (velik naglasak na navodnike). Kako danas gotovo ne postoje veći naslovi s tim modom, s oduševljenjem smo uživali u cijelom iskustvu kojeg je nudio Gears of War: Reloaded. Dok je sama kooperativna funkcija minimalna - spašavanje drugog igrača i povremeno razdvajanje za pokrivanje većeg područja, u današnje vrijeme svaka implementacija ovog moda danas zaslužuje pohvalu, stoga hvala developerima što su odlučili ostaviti ovaj društveni element u samoj kampanji.

Tehnička strana zupčanika rata

Tijekom igranja na PlayStation 5 konzoli nismo naišli na ozbiljnije tehničke poteškoće. Igra se u osam sati kampanje srušila samo jednom, a jedini element koji je povremeno znao izazvati dezorijentaciju bilo je teleportiranje na pojedinim checkpointima. Teško je reći radi li se o tehničkom problemu ili jednostavno o lošem dizajnerskom rješenju za održavanje igrača na istoj lokaciji.

Što se tiče samih performansi , igra je cijelo vrijeme bila stabilna na 60 fps-a bez vidljivih padova, dok je poboljšana rezolucija s nadograđenim teksturama i modelima ostavila dosta dobar dojam za remaster naslova iz 2006. godine.

Dok smo još na vizualima, Gears of War: Reloaded izgleda vrlo solidno u usporedbi s prosjekom današnjih igara. Art direction je izdržao test vremena, a remaster donosi upravo onu vrstu vizualne nadogradnje koja naglašava snagu originalnog dizajna - da igra stigne u što boljem izdanju na novu konzolu za nove igrače koji do sada još nisu imali iskustva s Gears of War serijalom.

Staro, ali ponovno novo

Gears of War je, jednostavno rečeno, igra iz jednog drugog razdoblja gaminga. U primarnom fokusu je zabava i pokušaj razvijanja nekih gameplay sistema - sve kako bi igra pružila što je bolje iskustvo za igrača. Nema online trgovine u glavnom izborniku, nema skinova koji se u potpunosti ne uklapaju u vizualni identitet igre, nema pretplata, nema godišnjeg plana kako bi se izvuklo što je više novaca od igrača. Gears of War: Reloaded je igra s početkom, sredinom i krajem sa zabavnim likovima, zabavnim gameplay loopom i pričom koja potiče intrigu.

Da, igra u nekim aspektima pokazuje svoje godine i morate to imati na umu ako ju planirate zaigrati, ali ta osnovna formula i dalje funkcionira iznenađujuće dobro. Jednostavne, ali učinkovite mehanike, stalna izmjena neprijatelja i lokacija te osjećaj napretka kroz kampanju bili su dovoljni da uživamo u igri do zadnje sekunde.

Gears of War: Reloaded je podsjetnik na to da igra s dobrim temeljima može preživjeti trendove i promjene u industriji, ali i pokazati što je izvedivo u visokobudžetnoj igri čiji je fokus na dostavljanju zabavnog iskustva, a ne na korporativnom marketingu popraćenom igrom.