Phantom Fury je akcijski FPS inspiriran starijim naslovima u kojoj igrate kao Shelly “Bombshell” Harrison – protagonistice iz igre Ion Fury nakon što je probude iz kome kako bi odradila još jedan zadatak – ovog puta pronaći Demon Core i time spasiti svijet. Dok je na PC-u naišla na ‘raznovrsne’ ocjene od strane igrača i recenzenata, išli smo provjeriti kakva je njena PlayStation 5 verzija te što igra ovakvog stila ima za ponuditi na današnjem tržištu.

Prvi dojmovi

Moramo priznati, naši prvi dojmovi igre bili su dosta pozitivni. Uz zanimljive vizuale koje vuku inspiraciju iz kasnih devedesetih pa do “nepotrebnih” detalja i interakcija koje su nas podsjećale na zlatno razdoblje immersive simova, Phantom Fury je uspio pogoditi tu neku tanku liniju između nostalgije i novoga. Svako malo nas je dočekao novi detalj koji nas je držao zaintrigiranima, pogotovo tijekom cijelog prvog levela. Glazba je odlično upotpunjavala sci-fi atmosferu dok smo polako otkrivali nova oružja, nailazili na prve neprijatelje te učili što sve možemo raditi u ovoj igri.

Nešto potpuno subjektivno, ali cijeli taj doživljaj nam je bio nadograđen spomenutim interakcijama koje ne upotpunjuju nikakav bitan gameplay element. Na primjer, moći ćete igrati različite igre na arkadama, prilagođavati jačinu stropnih ventilatora, igrati pikado, odvrtjeti rolu wc papira u zahodu, puštati vodu u umivaonicima i bacati loptu kroz obruč ako vam se igra malo košarka. Iako te mehanike nisu direktno iskorištene u bitnijim elementima igre, ostvarili su nam neke podsvjesne “Deus Ex” bodove, pogotovo s korištenjem lozinke 0451 za otvaranje prvih zatvorenih vrata.

Dobro usmjerenje, ali…

Phantom Fury je u svojim temeljima akcijska igra, a to dokazuje količina različitih oružja koje ćete imati na raspolaganju. Dok ćete krenuti s osnovnim melee napadom i električnom palicom, dostupan arsenal će se veoma brzo povećati – od pištolja, strojnica, pratećih ručnih granata, samostrijela, bacača raketa, magnuma pa do prenosivih miniguna. Svako to oružje moći ćete dodatno nadograditi, a u kombinaciji s jednostavnim nadogradnjama glavne protagonistice, Phantom Fury dolazi s receptom koji bi trebao nuditi stvarno zabavne akcijske segmente – velik fokus na riječ ‘trebao’.

Iako igra dolazi s dobrom dozom raznovrsnih neprijatelja – od klasičnih vojnika koji će vas vatrenim oružjima tjerati na skrivanje pa do mutanata koji će divljački na vas bacati svega čega se prime, njihova umjetna inteligencija je dosta ispodprosječna. Većina njih će uvijek trčati direktno na vas, a u kombinaciji sa ‘slabijim’ animacijama te problemima zapinjanja na kolizije i druge objekte unutar levela, same borbe nisu dostigle potencijal kakav su mogle postići. Slična situacija je i s borbama protiv glavnih neprijatelja koje se uglavnom svode na kretanje u stranu i pražnjenje cijelog svog arsenala dok se ne ukloni njihov HP bar.

Developeri su u igru pokušali uvesti dodatnu dinamiku uz pomoć borbi s vozilima, ali niti taj potencijal nije dosegnut, barem po našem mišljenju. Borba u avionu izvedena je ‘on-rails’ što znači da ćete se fokusirati samo na pucanje bez mogućnosti upravljanja samim avionom, dok je borba u autu dosta generična s praznim level dizajnom. Tu je i segment u kasnijem dijelu igre gdje dobijete kontrolu nad podmornicom. Umjesto zabavnih podvodnih bitki protiv drugih podmornica ili nekih novih čudovišta, nas su dočekali dugački ‘tuneli’ s hrpom malih mutiranih riba – koje nije bilo baš zabavno gađati jer smo na raspolaganju imali samo rakete.

Najveći problem

Započet ćemo ovaj segment s malo drugačijom, ali ipak povezanom temom. Prije nekih deset godina pokušali smo napraviti svoju igru i tijekom tog procesa upoznali se s mnogim izazovima koji dolaze s razvojem igara. Ukratko, napravili smo demo za našu horor igru koju smo nazvali Terminus i odlučili ju prikazati posjetiteljima na Reboot InfoGameru u Zagrebu. Došao je dan sajma, pokrenuli igru i malo po malo su ju ljudi počeli isprobavati. Iako smo smatrali da smo sve dobro posložili unutar igre, ubrzo je naše neiskustvo isplivalo na površinu. Jedan za drugim, svi su odlazili “krivo” na mjesta koja nismo očekivali i gubili se po mraku, ostavljajući im ne baš pozitivan dojam. Naš jednostavan zaključak s tog sajma i ideje uključivanja ovog odlomka u recenziju za Phantom Fury? Level dizajn je neprocjenjivo bitan.

Najveća mana ove igre leži baš u tom dizajnu levela jer je “flow” često bio narušen neprimjetnim detaljima u zagonetkama pa do nedovoljno naglašenim vođenjem kroz same levele. U više navrata smo bez ideje prolazili naprijed/nazad kroz level, tražeći nešto što bi poguralo igru prema naprijed. Da nas ne shvatite krivo – ne govorimo da je loše imati zagonetke u akcijskim igrama, ali smatramo da ih je potrebno prilagoditi stilu igre kako bi zajedno činili jednu cjelinu.

Jedan specifičan dio igre nam je baš ostao u pamćenju, baš zbog tog problema. Kao dio zagonetke unutar zagonetke, morali smo odvrnuti mali ventil (kojeg nismo ni znali da moramo pronaći) na cijevi iznad nas u jednoj od niza većih prostorija kako bi onda mogli nastaviti dalje s ostatkom zagonetke. Ne znam koliko točno smo proveli vremena tražeći bilo što da samo završimo s tim dijelom igre, ali sigurno možemo reći da je trajalo predugo.

Što se tiče tehničke strane

Phantom Fury sa sobom dovodi solidan glavni izbornik s kojim možete prilagoditi igru svojim željama. Osim što možete mijenjati FOV i prilagoditi vizuale za daltoniste, tu je i Aim Assist opcija za igrače na konzolama – opcija koja je možda malo previše liberalna s pogocima. Ono što sigurno moramo pohvaliti jest to što nudi opciju prilagođavanja inputa s kontrolera po svojoj želji, ali i zasebno podešavanje glasnoće glazbe, efekata, dijaloga i korisničkog sučelja.

Moramo usmjeriti malo pozornosti i prema save/load sistemu jer, iako je ovo igra inspirirana starijim igrama, nema mogućnost ‘brzog spremanja’. Iako to znači da ćete se oslanjati samo na predefinirane checkpointe, igra sprema svaki sljedeći checkpoint pod novu save datoteku što znači da ćete se uvijek moći vratiti na neki prethodni save.

Što se tiče tehničke strane, Phantom Fury je osim u nekoliko situacija držao stabilnih 60 fps-a. Naime, najviše problema smo imali sa samom fizikom. Kako Phantom Fury dolazi s većom količinom interakcije s različitim predmetima unutar igre, redovno smo nailazili na situacije gdje nas je neki predmet na podu katapultirao u zrak ili smo u pozadini vidjeli neprijatelje kako lete kroz mapu, najvjerojatnije zbog istog razloga. Također smo u više navrata morali loadati posljednji checkpoint jer smo ‘probili’ koliziju zida i zapeli unutar njega.

Nedostignut potencijal

Dugo smo razmišljali što da napišemo za zaključak ove igre jer za svaku uvedenu pozitivnu stvar dolazi i jedna negativna, a u kombinaciji s ispodprosječnim level dizajnom, Phantom Fury je teška preporuka. Mislim da bez problema možemo reći da nikad nije bila zamišljena kao igra koja će gurati granice određenog žanra, već jednostavna akcijska igra koja vuče inspiraciju iz jednog prijašnjeg razdoblja videoigara, ali količina problema se na kraju nakupila.

Iako je cijena igre postavljeno relativno nisko na 24,99€ – što sa sobom dovodi i neka određena očekivanja, savjetujemo da pričekate popust ako ste u potrazi za ovakvim tipom igre. Vidimo što je trebao biti Phantom Fury, ali studio Slipgate Ironworks to nažalost nije uspio postići.

Ghost of Tsushima je jedna od onih rijetkih igara koje smo u više navrata prešli od početka do kraja, uživajući pritom u gotovo svakom njenom segmentu, a kako je Sony sada odlučio ukinuti status PlayStation ekskluzive i lansirati ju na PC, očito nam je suđeno još jednom zakoračiti na Tsushimu i zaustaviti nemilosrdnu mongolsku invaziju.

Zaključak prijašnjeg zaključka

Da, već smo dva puta radili recenziju za ovu igru tako da nećemo ovdje nuditi detaljan opis svih glavnih gameplay sistema i koji su naši sveukupni dojmovi – sigurno nije problem doći do zaključka s obzirom na sam uvod ove recenzije. Ukratko, Ghost of Tsushima je fantastična avanturistička igra koju vrijeme neće zaboraviti u desetljećima koji dolaze.

Od same emocionalne ratne priče potpomognutom zanimljivim i razrađenim likovima pa do predivnog vizualnog stila i napetih borbenih segmenata gdje s vašim brzim reakcijama možete napraviti pravi vizualni spektakl na ekranu, Ghost of Tsushima je jednostavno igra koju morate zaigrati – pogotovo ako tražite novu samurajsku priču nakon što ste odgledali prvu sezonu veoma hvaljene serije Shogun.

Pogled na glavni izbornik

S time rečeno, idemo se usmjeriti na ono što je u ovom slučaju najbitnije – kakvo je stanje ovog PC porta. Dok je originalna verzija na PlayStation 4 konzoli imala u nekim situacijama problema s nestabilnim framerateom i pokojim problemom s kolizijama na kojima su zapinjali NPC-jevi tijekom borbi, Sucker Punch Productions i Nixxes Software su igračima na PC-u dostavili dosta kvalitetan port – nešto što zaslužuje pohvalu jer ta platforma nema baš uspješan niz dobrih portova u zadnje vrijeme.

Sam grafički izbornik – temelj svakog kvalitetnog PC porta, nudi sve očekivane osnovne postavke – od mogućnosti gašenja Motion Blura i Blooma pa do prilagođavanja FOV-a, dok su vam na raspolaganju i razne druge opcije za prilagođavanje igre vašim specifikacijama. Tu su također i postavke za poboljšavanje frateratea uz pomoć Nvidia DLSS 3, AMD FSR 3 i XeSS tehnologija pa do unaprjeđivanja kvalitete vizuala s DLAA i FS3 Native AA postavkama koje su za nas funkcionirale odlično.

Naravno, kako postoji iznimno širok spektar kombinacija grafičkih kartica, procesora i drugih računalnih dijelova, neki igrači na Steamu su prijavili određene tehničke probleme. Dok mi osobno nismo imali problema tijekom igranja, najčešće pritužbe drugih usmjerene su prema rušenju igre, najvjerojatnije zbog uključene opcije frame generationa, ali i prema konstantnom padu frameratea što može naglašavati problem ‘curenja memorije’. Tu je i minus za one koji igraju na ultra širokim zaslonima gdje su određeni dijelovi cutscena prikazani u manjoj rezoluciji s krivim omjerom.

Što se tiče opcije igranja s mišem i tipkovnicom, Ghost of Tsushima nudi opciju prilagođavanja inputa svojim željama i potrebama, ali ako želite igrati s kontrolerom, tu je i opcija igranja sa Sonyjevim službenim PS5 kontrolerom, ali i drugim kontrolerima čiji su inputi prilagođeni kako bi zamijenili korištenje touchpada na PlayStationovim kontrolerima.

Što na kraju reći?

Igra ovakvog kalibra zaslužuje kvalitetan PC port, a Sucker Punch i Nixxes su dostavili baš to! Ovaj Director’s Cut je najbolji način kako iskusiti ovu igru jer dolazi s potpunim paketom – osnovnom igrom, kvalitetnom “staromodnom” ekspanzijom Iki Island koja uvodi novi sadržaj i mehanike te na kraju i s multiplayer modom koji sjeda kao šlag na kraju. Igrači s kvalitetnim računalima sada mogu podići već predivne vizuale na još višu razinu te uživati u svim prednostima koje dolaze s ovom platformom.

Ovo na svu sreću nije još jedan The Last of Us Part 1 PC port koji je bio meta negativnih kritika mnogih gaming portala i nezadovoljnih fanova zbog prisutnosti iznimno velikog broja tehničkih problema na dan lansiranja. Baš zbog toga, ponovno usmjeravamo pohvale Nixxesu koji se sa zadnjih nekoliko projekata dokazao da zna napraviti kvalitetan PC port.

Što se tiče same igre, imamo osjećaj da se previše puta ponavljamo, pogotovo kad pogledamo da nam je ovo već treća Ghost of Tsushima recenzija, ali ako ste u mogućnosti ju kupiti i u potrazi ste za igrom s kvalitetnom pričom, pamtljivim likovima, zabavnim borbenim sistemima i predivnim vizualima zbog kojih ćete redovno provoditi vrijeme u Photo modu, Ghost of Tsushima Director’s Cut je igra za vas – bilo da želite igrati na PC-u ili PlayStationu.

Postscriptum

Nažalost, ne možemo odraditi ovu recenziju bez da spomenemo Khotun Khana u sobi. Smatramo da je pravedno usmjeriti pozornost i na ovaj aspekt proizvoda jer smo u prethodnoj recenziji za Helldivers 2 pohvalili nedostatak kontroverznih poslovnih odluka (tada dok ih nije bilo). Naime, Sonyjev zahtjev aktivnog PSN-a za sve koji žele igrati multiplayer mod ove igre nažalost dolazi s problemima.

Taj multiplayer sada drži single-player segment (glavni dio igre, barem po našem mišljenju) taocem za mnoge igrače u državama gdje je u potpunosti onemogućena prodaja na Steamu i Epicu jer Sony tamo ne pruža službenu podršku. To znači da igrači u državama kao što su Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Estonija, Latvija i Egipat jednostavno ne mogu kupiti i zaigrati ovaj naslov. Ako je ta poslovna odluka širenja PSN-a na PC tržište bila neizbježna, trenutno rješenje za ovu igru jednostavno nije bilo dobro izvedeno.

Reakcije fanova iz tih država sigurno bi bile puno blaže da im je omogućena kupnja igre bez pristupa multiplayer modu ili da su razdvojili taj mod kao besplatan DLC. Lako je zaključiti u kojem smjeru će se usmjeriti neki fanovi iz tih država koji su htjeli zaigrati ovaj naslov. S time rečeno vas za kraj ostavljamo s riječima Gabea Newella, predsjednika i suosnivača Valvea – riječima s kojima bi se mogla povući neka paralela na trenutnu situaciju: “Jedna stvar koju smo naučili jest da piratstvo nije pitanje cijene. To je problem usluge. Najlakši način zaustavljanja piratstva nije stavljanje antipiratske zaštite, već taj da ljudima pružimo uslugu koja je bolja od one koju dobivaju od pirata.“

Vrijeme je za još jednu PlayStation 5 ekskluzivu, a ovog puta idemo zakoračiti u Stellar Blade – akcijski RPG koji je do sada uz pomoć svoje demo verzije primio niz pozitivnih ocjena od strane igrača, ali i neke kritike zbog “vizuala” glavne protagonistice. Idemo provjeriti je li se Stellar Blade oslanja samo na “fiziku skakanja” ili se iza ovog naslova nalazi nešto što bi moglo stvarno zanimati fanove akcijskih RPG-jeva!

Možete li spasiti čovječanstvo?

Vi u igri preuzimate ulogu EVE – članice zrakoplovne jedinice sa zadatkom spašavanja čovječanstva od čudovišta koji su razorili Zemlju i uzrokovali bijeg preživjelih ljudi u svemir. Odmah od prvog kadra u igri, Stellar Blade vas baca u kaos slijetanja na razrušenu Zemlju gdje se vaš vojno organizirani pokušaj brzo pretvara u noćnu moru, a spomenuta čudovišta pod nazivom Naytibas pokazuju kako taj zadatak spašavanja neće biti jednostavan.

Nakon uvodnog linearnog dijela gdje se upoznajete s prvim natuknicama priče te što bi vas sve moglo čekati na ovoj misiji, igra široko otvara svoja vrata u otvorene regije koje možete istraživati svojom voljom, upoznati se s pričom koja je prethodila vašem slijetanju na Zemlju te na kraju otkriti misterij iza cijele ove situacije koja opustošila planetu. Dok ćete većinu priče otkriti kroz glavne misije, savjetujemo da ne preskačete manje sporedne misije, iako ima onih standardnih fetch questova, jer one često sadrže zanimljive detalje koje upotpunjuju priče glavnih i sporednih likova.

Ako ste vidjeli trailer ili vizuale ove igre, možda će vas iznenaditi ako vam kažemo da se njena priča fokusira na tematike religije i umjetne inteligencije te filozofiju granice između života i preživljavanja. Da, u više navrata smo čuli ili pročitali komentar kako im ova igra jednostavno nije baš na radaru, primarno zbog spomenutog vizualnog stila glavne protagonistice, ali moramo naglasiti da Stellar Blade sa sobom dovodi intrigantnu priču koja u kombinaciji sa zanimljivom idejom, pamtljivim likovima i fantastičnom glazbom nudi iskustvo koje će zadovoljiti većinu igrača koji su u potrazi za sljedećom visokobudžetnom igrom s kvalitetnom pričom.

Od psovanja do osmjeha

Dugo smo razmišljali kako da okarakteriziramo gameplay sisteme koje nudi Stellar Blade, ali ‘akcijski souls-lite’ nekako najbolje sjeda za ovaj naslov. Uzima neke inspiracije iz Souls igara poput oživljavanja većine neprijatelja prilikom korištenja kampova za spremanje napretka i nadograđivanje, ali odabrali smo taj ‘lite’ nastavak u opisu jer je količina kažnjavajućih sistema relativno malena.

Da, nudi niz izazovnih segmenata i bosseva, ali kad smo pohvatali stil i brzinu koju je igra zahtijevala od nas, imali smo onu misao u glavi ‘teško, ali pravedno’, barem na Normal težini. Naime, sam početak igre nam nije ostavio takav dojam. Kao netko tko više preferira dodge nego parry mehaniku u ovakvim igrama, početak Stellar Bladea, pristojno rečeno, nije bio baš sjajan. Nikako nismo mogli pravilno iskoristiti iznimno kratki period i-frameova, a najobičniji neprijatelji su redovno uspijevali ostvarivati kontakte sa svojim osnovnim napadima – čak i u situacijama kad smo mislili da smo se gotovo sigurno na vrijeme pomaknuli u stranu. Naime, kad smo odlučili promijeniti stil igranja s više oslanjanja na parry mehaniku i počeli se unositi u lice neprijateljima, neovisno koliko oni veliki bili, svaka borba je jednostavno klika, pogotovo sa svakom sljedećom nadogradnjom koju je moguće otključati tijekom igranja.

Na raspolaganju ćete imati osnovne napade mačem, naprednije beta i burst napade koje otključavate putem Skill Treea, dron s različitim tipovima streljiva pa do još jednog stila napada kojeg ćemo zbog želje izbjegavanja spoilera ostaviti kao iznenađenje za sve koji planiraju zaigrati ovaj naslov. Kada se u recept uzmu svi ti različiti napadi i pokreti, borba protiv neprijatelja pružat će pravi taktički spektakl koji će zauzvrat od vas tražiti jako precizne reakcije i poznavanje svih kombinacija obrane i napadanja na svojem kontroleru. Zvuči možda previše izazovno za neke igrače, ali vjerujte nam da će vas igra dobro nagraditi za svaki vaš dobro odrađeni pokret.

Stellar Blade u većini situacija odlično kombinira dinamiku gameplay elemenata kako bi konstantno imali osjećaj da se ispred vas nalazi nešto novo – od linearnih dijelova s većim fokusom na priču, otvorenih regija gdje možete rješavati sporedne misije i pronalaziti nadogradnje, prostorija s fokusom na rješavanje zagonetki pa do dijelova gdje gubite mogućnost korištenja svojeg mača što znači da se morate oslanjati samo na oružje svojeg drona. Samo jednom tijekom naših 30 sati igranja smo imali osjećaj kao da prolazimo kroz dugačku ‘filler’ misiju koju nismo mogli izbjeći, ali krivicu za to više usmjeravamo prema samom dizajnu jer je bila ubačena na dijelu kada smo očekivali da će krenuti sam uvod u finale igre.

Bez milosti

Moramo usmjeriti pohvalu na još jedan segment tijekom borbi koje nudi Stellar Blade. Ako se nađete u situaciji gdje ste okruženi neprijateljima, neće vas dočekati tzv. “Assassin’s Creed” stil borbe gdje jedan napada, a ostatak nestrpljivo čeka svoj red. Ne, ovdje će svi bezobrazno iskorištavati svaki mogući trenutak protiv vas u isto vrijeme što može čak rezultirati i sa stun-lock situacijom dok ne ostanete bez HP-a, ali za nas je to odličan sistem jer smo zbog toga razmatrali kako najbolje pristupiti svakoj borbi – od samopouzdanog uleta u grupu s nadom da će naše reakcije biti dovoljne pa do ‘cheesanja’ jednog po jednog neprijatelja iz grupe.

Svaki taj neprijatelj sa sobom dovodi drugačiju dinamiku – neki će vas gađati projektilima iz daljine, neki će kombinirati sporije i brže napade dok će neki varirati u broju planiranih udaraca zbog čega ćete konstantno morati biti na oprezu, pogotovo kada ste npr. suočeni s više njih u zatvorenoj prostoriji koja je ispunjena ‘one-hit-death’ laserskim zamkama.

Kad smo već kod tih neprijatelja, moramo usmjeriti pohvalu i prema njihovom dizajnu. Na njima je radio Hee-Cheol Jang koji se proslavio s dizajnima čudovišta za filmove The Host i Okja, a za ovu priliku odlučio je napraviti dizajne uz pomoć gline koje su kasnije skenirali u 3D modele. Kao netko tko uživa u horor filmovima i igrama, njihova raznovrsnost u igri je stvarno pohvalna i sigurno nam je podigla dojam igre na sljedeću razinu.

Tehnička strana

Što se tiče tehničke perspektive, Stellar Blade je osim na jednoj lokaciji u početnom gradu imao stabilan framerate – neovisno koliko neprijatelja ili particle efekata bilo aktivno na ekranu. Također, tijekom našeg igranja nismo iskusili niti jedno rušenje igre, ali niti zapinjanje na terenu tijekom istraživanja otvorenog dijela igre.

Kada pogledamo njen glavni izbornik, on nudi većinu stvari koje očekujemo od većih igara na PlayStation 5 konzoli. Možete prilagoditi ili u potpunosti isključiti opcije kao što su Motion Blur i Chromatic Aberration, dok su tu i postavke za prilagođavanje vizuala daltonistima. Naravno, možete postaviti osjetljivost horizontalnih i vertikalnih pokreta za svoje analogne palice na kontroleru te odrediti veličinu teksta titlova te hoćete li im staviti tamniju pozadinu za lakše čitanje. Negativno što možemo reći oko ovog izbornika jest ta što nemožete mijenjati inpute na kontroleru, već koristiti samo taj jedan sistem kojeg je priredio studio Shift Up.

Što se tiče jedinstvenih značajki DualSense kontrolera (nešto što rijetko koji studio iskorištava u punom potencijalu), adaptivni trigeri su klasično iskorišteni da pružaju otpor prilikom pucanja, ali ono što sigurno možemo pohvaliti jest ideja iza iskorištavanja jačine vibracija za pronalaženje nadogradnji tijekom igranja. Naime, kada ste u blizini te nadogradnje, kontroler počinje lagano vibrirati, ali svaka drška kontrolera pruža različitu razinu vibracije ovisno o lokaciji kako bi vas one što bolje usmjerile prema cilju.

Što na kraju reći?

Stellar Blade nas je ugodno iznenadio sa svojim razrađenim borbenim sistemima, raznovrsnim misijama, intrigantnom pričom, ali i vizualnim spektaklom – kombinaciju koju rijetko koji studio može pravilno izbalansirati. Imali smo osjećaj kao da igramo igru iz nekih prijašnjih dana – bez kompromisa i izmišljanja tople vode. Kompetentno zadržava vašu pažnju s ubacivanjem novih varijacija neprijatelja, akcijski nabijenim boss borbama i raznovrsnim problemima koje morate riješiti – bilo da su to u pitanju neprijatelji, zagonetke, pecanje ili čak matematički zadaci. S time rečeno, bez problema možemo preporučiti ovu igru za sve koji traže novi akcijski RPG s velikim fokusom na priču!

Nakon što je 2K odlučio ugasiti prodaju svoje igre Spec Ops: The Line, odlučili smo obrisati prašinu sa svoje PlayStation 3 konzole, zamijeniti njenu termalnu pastu i uskočiti u jednu od najboljih ratnih igara ikad napravljenih, ali smo naišli na mali problem. Naš jedini PlayStation 3 kontroler nije radio, stoga smo išli vidjeti po lokalnim trgovinama što nude od jeftinih zamjenskih kontrolera za tu konzolu.

Naravno, mogli smo nabaviti originalni kontroler u trgovinama kao što su Game Electronic i Fidia, ali zanimalo nas je kako funkcioniraju neslužbene zamjene i prvo na što smo naletjeli jest bežični kontroler od Speedlinka pod imenom Strike NX. Naime, ovaj kontroler sigurno spada u kategoriju jeftine zamjene jer smo ga nabavili za samo 20€ tako da nam očekivanja, jednostavno rečeno, nisu bila visoka.

Na naše iznenađenje, Strike NX radi svoj posao kao što je reklamirano na samoj kutiji, a sama kvaliteta kontrolera nije loša za zamjenski kontroler za PC i PS3. Nakon što smo napunili njegovu bateriju i spojili ga s konzolom, kontroler je najnormalnije funkcionirao s glavnim izbornikom i svim igrama koje smo isprobali.

Što se tiče dizajna, naravno da nije najudobniji kontroler kojeg smo koristili, ali ništa nije ometalo tijekom igranja (kao što je to na primjer radio Havitov G85 za PS2). Iz prve smo mislili kako će D-pad i tipke A,B,X,Y predstavljati problem jer se nalaze na nižoj poziciji od ostatka kontrolera, ali tijekom više sati igranja nismo primijetili neku dozu neudobnosti.

Analogne palice nalaze se u donjoj sredini kontrolera, slično kao što to nude drugi PlayStation kontroleri, a između njih se nalazi indikator s lampicama koje predstavljaju traženje signala, uparenost s konzolom ili PC-jem te njegovo punjenje.

Naime, njegovi triggeri su nešto što se nekima možda neće svidjeti. Teško je za opisati riječima, ali povratne informacije od tih tipki nisu baš sjajne jer imaju “mekani” otpor kod pritiska. Cijelo vrijeme smo imali osjećaj kao da ih možemo još više pritisnuti, ali nas je bilo strah da ćemo ih tako slomiti. Unatoč tome, očito smo se navikli na taj sistem otpora i mogli smo najnormalnije igrati, ali vidimo da će nekima ovo vjerojatno predstavljati problem.

Još jedna stvar koja nas je jako zanimala kod ovakvog kontrolera jesu njegove analogne palice – kakav je deadzone i koliko je ugodno igrati s njima. Tu smo često nailazili na probleme s jeftinim kontrolerima, ali Strike NX nas je opet iznenadio. Deadzone je dosta malen s obzirom na cjenovni rang kontrolera, a analogne palice pružaju dobar otpor i omogućavaju glatke i manje pokrete.

Što se tiče njegovih tehničkih specifikacija, igrači mogu birati između DirectInputa i Xinputa, dok udaljenost od USB-a do koje kontroler prihvaća inpute jest oko deset metara. Iako nismo imali problema s udaljenošću, fizičke prepreke između USB-a i kontrolera mogu stvarati probleme kod samog signala – nešto što je napomenuto i na samoj kutiji. Njegova baterija od 400mAh puni se uz pomoć micro-USB kabla, a spomenuti indikator na kontroleru prestat će svijetliti kad je napunjena. Praznom kontroleru treba oko dva sata da se u potpunosti napuni, dok se iz njega može izvući do osam sati igranja. Također, kontroler će se ugasiti nakon nekog perioda neaktivnosti, dok ga je moguće ponovno upaliti s tipkom Mode.

Ukratko rečeno, Strike NX može odlično poslužiti kao zamjenski kontroler, pogotovo kad se u obzir uzme njegova cijena od 20€. Smatramo da se tako i treba gledati na ovaj proizvod jer bilo kakve usporedbe dugotrajnosti i kvalitete s onim najboljim na tržištu jednostavno nisu pravedne. Što se tiče njegove dostupnosti na našem tržištu, kratkim pretraživanjem na Googleu možete vidjeti da gotovo svi IT dućani u Hrvatskoj imaju ili su imali na stanju ovaj specifičan kontroler. Unatoč tome što su rezultati pretraživanja bili pretrpani različitim ponudama, količina samih recenzija je zapravo jako mala zbog čega smo odlučili malo usmjeriti pozornost na ovaj jeftini kontroler i dati naše ‘zeleno svjetlo’ ako tražite neko privremeno rješenje.

A mi se sada vraćamo igrat Spec Ops: The Line (najozbiljnije, dajte šansu ovoj igri ako ju niste zaigrali i možete ju negdje nabaviti).