Phantom Fury je akcijski FPS inspiriran starijim naslovima u kojoj igrate kao Shelly “Bombshell” Harrison – protagonistice iz igre Ion Fury nakon što je probude iz kome kako bi odradila još jedan zadatak – ovog puta pronaći Demon Core i time spasiti svijet. Dok je na PC-u naišla na ‘raznovrsne’ ocjene od strane igrača i recenzenata, išli smo provjeriti kakva je njena PlayStation 5 verzija te što igra ovakvog stila ima za ponuditi na današnjem tržištu.
Prvi dojmovi
Moramo priznati, naši prvi dojmovi igre bili su dosta pozitivni. Uz zanimljive vizuale koje vuku inspiraciju iz kasnih devedesetih pa do “nepotrebnih” detalja i interakcija koje su nas podsjećale na zlatno razdoblje immersive simova, Phantom Fury je uspio pogoditi tu neku tanku liniju između nostalgije i novoga. Svako malo nas je dočekao novi detalj koji nas je držao zaintrigiranima, pogotovo tijekom cijelog prvog levela. Glazba je odlično upotpunjavala sci-fi atmosferu dok smo polako otkrivali nova oružja, nailazili na prve neprijatelje te učili što sve možemo raditi u ovoj igri.
Nešto potpuno subjektivno, ali cijeli taj doživljaj nam je bio nadograđen spomenutim interakcijama koje ne upotpunjuju nikakav bitan gameplay element. Na primjer, moći ćete igrati različite igre na arkadama, prilagođavati jačinu stropnih ventilatora, igrati pikado, odvrtjeti rolu wc papira u zahodu, puštati vodu u umivaonicima i bacati loptu kroz obruč ako vam se igra malo košarka. Iako te mehanike nisu direktno iskorištene u bitnijim elementima igre, ostvarili su nam neke podsvjesne “Deus Ex” bodove, pogotovo s korištenjem lozinke 0451 za otvaranje prvih zatvorenih vrata.
Dobro usmjerenje, ali…
Phantom Fury je u svojim temeljima akcijska igra, a to dokazuje količina različitih oružja koje ćete imati na raspolaganju. Dok ćete krenuti s osnovnim melee napadom i električnom palicom, dostupan arsenal će se veoma brzo povećati – od pištolja, strojnica, pratećih ručnih granata, samostrijela, bacača raketa, magnuma pa do prenosivih miniguna. Svako to oružje moći ćete dodatno nadograditi, a u kombinaciji s jednostavnim nadogradnjama glavne protagonistice, Phantom Fury dolazi s receptom koji bi trebao nuditi stvarno zabavne akcijske segmente – velik fokus na riječ ‘trebao’.
Iako igra dolazi s dobrom dozom raznovrsnih neprijatelja – od klasičnih vojnika koji će vas vatrenim oružjima tjerati na skrivanje pa do mutanata koji će divljački na vas bacati svega čega se prime, njihova umjetna inteligencija je dosta ispodprosječna. Većina njih će uvijek trčati direktno na vas, a u kombinaciji sa ‘slabijim’ animacijama te problemima zapinjanja na kolizije i druge objekte unutar levela, same borbe nisu dostigle potencijal kakav su mogle postići. Slična situacija je i s borbama protiv glavnih neprijatelja koje se uglavnom svode na kretanje u stranu i pražnjenje cijelog svog arsenala dok se ne ukloni njihov HP bar.
Developeri su u igru pokušali uvesti dodatnu dinamiku uz pomoć borbi s vozilima, ali niti taj potencijal nije dosegnut, barem po našem mišljenju. Borba u avionu izvedena je ‘on-rails’ što znači da ćete se fokusirati samo na pucanje bez mogućnosti upravljanja samim avionom, dok je borba u autu dosta generična s praznim level dizajnom. Tu je i segment u kasnijem dijelu igre gdje dobijete kontrolu nad podmornicom. Umjesto zabavnih podvodnih bitki protiv drugih podmornica ili nekih novih čudovišta, nas su dočekali dugački ‘tuneli’ s hrpom malih mutiranih riba – koje nije bilo baš zabavno gađati jer smo na raspolaganju imali samo rakete.
Najveći problem
Započet ćemo ovaj segment s malo drugačijom, ali ipak povezanom temom. Prije nekih deset godina pokušali smo napraviti svoju igru i tijekom tog procesa upoznali se s mnogim izazovima koji dolaze s razvojem igara. Ukratko, napravili smo demo za našu horor igru koju smo nazvali Terminus i odlučili ju prikazati posjetiteljima na Reboot InfoGameru u Zagrebu. Došao je dan sajma, pokrenuli igru i malo po malo su ju ljudi počeli isprobavati. Iako smo smatrali da smo sve dobro posložili unutar igre, ubrzo je naše neiskustvo isplivalo na površinu. Jedan za drugim, svi su odlazili “krivo” na mjesta koja nismo očekivali i gubili se po mraku, ostavljajući im ne baš pozitivan dojam. Naš jednostavan zaključak s tog sajma i ideje uključivanja ovog odlomka u recenziju za Phantom Fury? Level dizajn je neprocjenjivo bitan.
Najveća mana ove igre leži baš u tom dizajnu levela jer je “flow” često bio narušen neprimjetnim detaljima u zagonetkama pa do nedovoljno naglašenim vođenjem kroz same levele. U više navrata smo bez ideje prolazili naprijed/nazad kroz level, tražeći nešto što bi poguralo igru prema naprijed. Da nas ne shvatite krivo – ne govorimo da je loše imati zagonetke u akcijskim igrama, ali smatramo da ih je potrebno prilagoditi stilu igre kako bi zajedno činili jednu cjelinu.
Jedan specifičan dio igre nam je baš ostao u pamćenju, baš zbog tog problema. Kao dio zagonetke unutar zagonetke, morali smo odvrnuti mali ventil (kojeg nismo ni znali da moramo pronaći) na cijevi iznad nas u jednoj od niza većih prostorija kako bi onda mogli nastaviti dalje s ostatkom zagonetke. Ne znam koliko točno smo proveli vremena tražeći bilo što da samo završimo s tim dijelom igre, ali sigurno možemo reći da je trajalo predugo.
Što se tiče tehničke strane
Phantom Fury sa sobom dovodi solidan glavni izbornik s kojim možete prilagoditi igru svojim željama. Osim što možete mijenjati FOV i prilagoditi vizuale za daltoniste, tu je i Aim Assist opcija za igrače na konzolama – opcija koja je možda malo previše liberalna s pogocima. Ono što sigurno moramo pohvaliti jest to što nudi opciju prilagođavanja inputa s kontrolera po svojoj želji, ali i zasebno podešavanje glasnoće glazbe, efekata, dijaloga i korisničkog sučelja.
Moramo usmjeriti malo pozornosti i prema save/load sistemu jer, iako je ovo igra inspirirana starijim igrama, nema mogućnost ‘brzog spremanja’. Iako to znači da ćete se oslanjati samo na predefinirane checkpointe, igra sprema svaki sljedeći checkpoint pod novu save datoteku što znači da ćete se uvijek moći vratiti na neki prethodni save.
Što se tiče tehničke strane, Phantom Fury je osim u nekoliko situacija držao stabilnih 60 fps-a. Naime, najviše problema smo imali sa samom fizikom. Kako Phantom Fury dolazi s većom količinom interakcije s različitim predmetima unutar igre, redovno smo nailazili na situacije gdje nas je neki predmet na podu katapultirao u zrak ili smo u pozadini vidjeli neprijatelje kako lete kroz mapu, najvjerojatnije zbog istog razloga. Također smo u više navrata morali loadati posljednji checkpoint jer smo ‘probili’ koliziju zida i zapeli unutar njega.
Nedostignut potencijal
Dugo smo razmišljali što da napišemo za zaključak ove igre jer za svaku uvedenu pozitivnu stvar dolazi i jedna negativna, a u kombinaciji s ispodprosječnim level dizajnom, Phantom Fury je teška preporuka. Mislim da bez problema možemo reći da nikad nije bila zamišljena kao igra koja će gurati granice određenog žanra, već jednostavna akcijska igra koja vuče inspiraciju iz jednog prijašnjeg razdoblja videoigara, ali količina problema se na kraju nakupila.
Iako je cijena igre postavljeno relativno nisko na 24,99€ – što sa sobom dovodi i neka određena očekivanja, savjetujemo da pričekate popust ako ste u potrazi za ovakvim tipom igre. Vidimo što je trebao biti Phantom Fury, ali studio Slipgate Ironworks to nažalost nije uspio postići.
U pitanju je horor igra koja ponovno prati priču Ethana – glavnog protagonista iz sedmice nekoliko godina nakon događaja u Bakerovoj kući. Radnja je ovog puta smještena u nekadašnjem mirnom selu koji je sada pod prijetnjom raznih novih neprijatelja u Resident Evil serijalu.
