Vrijeme je za još jednu PlayStation 5 ekskluzivu, a ovog puta idemo zakoračiti u Stellar Blade – akcijski RPG koji je do sada uz pomoć svoje demo verzije primio niz pozitivnih ocjena od strane igrača, ali i neke kritike zbog “vizuala” glavne protagonistice. Idemo provjeriti je li se Stellar Blade oslanja samo na “fiziku skakanja” ili se iza ovog naslova nalazi nešto što bi moglo stvarno zanimati fanove akcijskih RPG-jeva!

Možete li spasiti čovječanstvo?

Vi u igri preuzimate ulogu EVE – članice zrakoplovne jedinice sa zadatkom spašavanja čovječanstva od čudovišta koji su razorili Zemlju i uzrokovali bijeg preživjelih ljudi u svemir. Odmah od prvog kadra u igri, Stellar Blade vas baca u kaos slijetanja na razrušenu Zemlju gdje se vaš vojno organizirani pokušaj brzo pretvara u noćnu moru, a spomenuta čudovišta pod nazivom Naytibas pokazuju kako taj zadatak spašavanja neće biti jednostavan.

Nakon uvodnog linearnog dijela gdje se upoznajete s prvim natuknicama priče te što bi vas sve moglo čekati na ovoj misiji, igra široko otvara svoja vrata u otvorene regije koje možete istraživati svojom voljom, upoznati se s pričom koja je prethodila vašem slijetanju na Zemlju te na kraju otkriti misterij iza cijele ove situacije koja opustošila planetu. Dok ćete većinu priče otkriti kroz glavne misije, savjetujemo da ne preskačete manje sporedne misije, iako ima onih standardnih fetch questova, jer one često sadrže zanimljive detalje koje upotpunjuju priče glavnih i sporednih likova.

Ako ste vidjeli trailer ili vizuale ove igre, možda će vas iznenaditi ako vam kažemo da se njena priča fokusira na tematike religije i umjetne inteligencije te filozofiju granice između života i preživljavanja. Da, u više navrata smo čuli ili pročitali komentar kako im ova igra jednostavno nije baš na radaru, primarno zbog spomenutog vizualnog stila glavne protagonistice, ali moramo naglasiti da Stellar Blade sa sobom dovodi intrigantnu priču koja u kombinaciji sa zanimljivom idejom, pamtljivim likovima i fantastičnom glazbom nudi iskustvo koje će zadovoljiti većinu igrača koji su u potrazi za sljedećom visokobudžetnom igrom s kvalitetnom pričom.

Od psovanja do osmjeha

Dugo smo razmišljali kako da okarakteriziramo gameplay sisteme koje nudi Stellar Blade, ali ‘akcijski souls-lite’ nekako najbolje sjeda za ovaj naslov. Uzima neke inspiracije iz Souls igara poput oživljavanja većine neprijatelja prilikom korištenja kampova za spremanje napretka i nadograđivanje, ali odabrali smo taj ‘lite’ nastavak u opisu jer je količina kažnjavajućih sistema relativno malena.

Da, nudi niz izazovnih segmenata i bosseva, ali kad smo pohvatali stil i brzinu koju je igra zahtijevala od nas, imali smo onu misao u glavi ‘teško, ali pravedno’, barem na Normal težini. Naime, sam početak igre nam nije ostavio takav dojam. Kao netko tko više preferira dodge nego parry mehaniku u ovakvim igrama, početak Stellar Bladea, pristojno rečeno, nije bio baš sjajan. Nikako nismo mogli pravilno iskoristiti iznimno kratki period i-frameova, a najobičniji neprijatelji su redovno uspijevali ostvarivati kontakte sa svojim osnovnim napadima – čak i u situacijama kad smo mislili da smo se gotovo sigurno na vrijeme pomaknuli u stranu. Naime, kad smo odlučili promijeniti stil igranja s više oslanjanja na parry mehaniku i počeli se unositi u lice neprijateljima, neovisno koliko oni veliki bili, svaka borba je jednostavno klika, pogotovo sa svakom sljedećom nadogradnjom koju je moguće otključati tijekom igranja.

Na raspolaganju ćete imati osnovne napade mačem, naprednije beta i burst napade koje otključavate putem Skill Treea, dron s različitim tipovima streljiva pa do još jednog stila napada kojeg ćemo zbog želje izbjegavanja spoilera ostaviti kao iznenađenje za sve koji planiraju zaigrati ovaj naslov. Kada se u recept uzmu svi ti različiti napadi i pokreti, borba protiv neprijatelja pružat će pravi taktički spektakl koji će zauzvrat od vas tražiti jako precizne reakcije i poznavanje svih kombinacija obrane i napadanja na svojem kontroleru. Zvuči možda previše izazovno za neke igrače, ali vjerujte nam da će vas igra dobro nagraditi za svaki vaš dobro odrađeni pokret.

Stellar Blade u većini situacija odlično kombinira dinamiku gameplay elemenata kako bi konstantno imali osjećaj da se ispred vas nalazi nešto novo – od linearnih dijelova s većim fokusom na priču, otvorenih regija gdje možete rješavati sporedne misije i pronalaziti nadogradnje, prostorija s fokusom na rješavanje zagonetki pa do dijelova gdje gubite mogućnost korištenja svojeg mača što znači da se morate oslanjati samo na oružje svojeg drona. Samo jednom tijekom naših 30 sati igranja smo imali osjećaj kao da prolazimo kroz dugačku ‘filler’ misiju koju nismo mogli izbjeći, ali krivicu za to više usmjeravamo prema samom dizajnu jer je bila ubačena na dijelu kada smo očekivali da će krenuti sam uvod u finale igre.

Bez milosti

Moramo usmjeriti pohvalu na još jedan segment tijekom borbi koje nudi Stellar Blade. Ako se nađete u situaciji gdje ste okruženi neprijateljima, neće vas dočekati tzv. “Assassin’s Creed” stil borbe gdje jedan napada, a ostatak nestrpljivo čeka svoj red. Ne, ovdje će svi bezobrazno iskorištavati svaki mogući trenutak protiv vas u isto vrijeme što može čak rezultirati i sa stun-lock situacijom dok ne ostanete bez HP-a, ali za nas je to odličan sistem jer smo zbog toga razmatrali kako najbolje pristupiti svakoj borbi – od samopouzdanog uleta u grupu s nadom da će naše reakcije biti dovoljne pa do ‘cheesanja’ jednog po jednog neprijatelja iz grupe.

Svaki taj neprijatelj sa sobom dovodi drugačiju dinamiku – neki će vas gađati projektilima iz daljine, neki će kombinirati sporije i brže napade dok će neki varirati u broju planiranih udaraca zbog čega ćete konstantno morati biti na oprezu, pogotovo kada ste npr. suočeni s više njih u zatvorenoj prostoriji koja je ispunjena ‘one-hit-death’ laserskim zamkama.

Kad smo već kod tih neprijatelja, moramo usmjeriti pohvalu i prema njihovom dizajnu. Na njima je radio Hee-Cheol Jang koji se proslavio s dizajnima čudovišta za filmove The Host i Okja, a za ovu priliku odlučio je napraviti dizajne uz pomoć gline koje su kasnije skenirali u 3D modele. Kao netko tko uživa u horor filmovima i igrama, njihova raznovrsnost u igri je stvarno pohvalna i sigurno nam je podigla dojam igre na sljedeću razinu.

Tehnička strana

Što se tiče tehničke perspektive, Stellar Blade je osim na jednoj lokaciji u početnom gradu imao stabilan framerate – neovisno koliko neprijatelja ili particle efekata bilo aktivno na ekranu. Također, tijekom našeg igranja nismo iskusili niti jedno rušenje igre, ali niti zapinjanje na terenu tijekom istraživanja otvorenog dijela igre.

Kada pogledamo njen glavni izbornik, on nudi većinu stvari koje očekujemo od većih igara na PlayStation 5 konzoli. Možete prilagoditi ili u potpunosti isključiti opcije kao što su Motion Blur i Chromatic Aberration, dok su tu i postavke za prilagođavanje vizuala daltonistima. Naravno, možete postaviti osjetljivost horizontalnih i vertikalnih pokreta za svoje analogne palice na kontroleru te odrediti veličinu teksta titlova te hoćete li im staviti tamniju pozadinu za lakše čitanje. Negativno što možemo reći oko ovog izbornika jest ta što nemožete mijenjati inpute na kontroleru, već koristiti samo taj jedan sistem kojeg je priredio studio Shift Up.

Što se tiče jedinstvenih značajki DualSense kontrolera (nešto što rijetko koji studio iskorištava u punom potencijalu), adaptivni trigeri su klasično iskorišteni da pružaju otpor prilikom pucanja, ali ono što sigurno možemo pohvaliti jest ideja iza iskorištavanja jačine vibracija za pronalaženje nadogradnji tijekom igranja. Naime, kada ste u blizini te nadogradnje, kontroler počinje lagano vibrirati, ali svaka drška kontrolera pruža različitu razinu vibracije ovisno o lokaciji kako bi vas one što bolje usmjerile prema cilju.

Što na kraju reći?

Stellar Blade nas je ugodno iznenadio sa svojim razrađenim borbenim sistemima, raznovrsnim misijama, intrigantnom pričom, ali i vizualnim spektaklom – kombinaciju koju rijetko koji studio može pravilno izbalansirati. Imali smo osjećaj kao da igramo igru iz nekih prijašnjih dana – bez kompromisa i izmišljanja tople vode. Kompetentno zadržava vašu pažnju s ubacivanjem novih varijacija neprijatelja, akcijski nabijenim boss borbama i raznovrsnim problemima koje morate riješiti – bilo da su to u pitanju neprijatelji, zagonetke, pecanje ili čak matematički zadaci. S time rečeno, bez problema možemo preporučiti ovu igru za sve koji traže novi akcijski RPG s velikim fokusom na priču!

Nakon što je 2K odlučio ugasiti prodaju svoje igre Spec Ops: The Line, odlučili smo obrisati prašinu sa svoje PlayStation 3 konzole, zamijeniti njenu termalnu pastu i uskočiti u jednu od najboljih ratnih igara ikad napravljenih, ali smo naišli na mali problem. Naš jedini PlayStation 3 kontroler nije radio, stoga smo išli vidjeti po lokalnim trgovinama što nude od jeftinih zamjenskih kontrolera za tu konzolu.

Naravno, mogli smo nabaviti originalni kontroler u trgovinama kao što su Game Electronic i Fidia, ali zanimalo nas je kako funkcioniraju neslužbene zamjene i prvo na što smo naletjeli jest bežični kontroler od Speedlinka pod imenom Strike NX. Naime, ovaj kontroler sigurno spada u kategoriju jeftine zamjene jer smo ga nabavili za samo 20€ tako da nam očekivanja, jednostavno rečeno, nisu bila visoka.

Na naše iznenađenje, Strike NX radi svoj posao kao što je reklamirano na samoj kutiji, a sama kvaliteta kontrolera nije loša za zamjenski kontroler za PC i PS3. Nakon što smo napunili njegovu bateriju i spojili ga s konzolom, kontroler je najnormalnije funkcionirao s glavnim izbornikom i svim igrama koje smo isprobali.

Što se tiče dizajna, naravno da nije najudobniji kontroler kojeg smo koristili, ali ništa nije ometalo tijekom igranja (kao što je to na primjer radio Havitov G85 za PS2). Iz prve smo mislili kako će D-pad i tipke A,B,X,Y predstavljati problem jer se nalaze na nižoj poziciji od ostatka kontrolera, ali tijekom više sati igranja nismo primijetili neku dozu neudobnosti.

Analogne palice nalaze se u donjoj sredini kontrolera, slično kao što to nude drugi PlayStation kontroleri, a između njih se nalazi indikator s lampicama koje predstavljaju traženje signala, uparenost s konzolom ili PC-jem te njegovo punjenje.

Naime, njegovi triggeri su nešto što se nekima možda neće svidjeti. Teško je za opisati riječima, ali povratne informacije od tih tipki nisu baš sjajne jer imaju “mekani” otpor kod pritiska. Cijelo vrijeme smo imali osjećaj kao da ih možemo još više pritisnuti, ali nas je bilo strah da ćemo ih tako slomiti. Unatoč tome, očito smo se navikli na taj sistem otpora i mogli smo najnormalnije igrati, ali vidimo da će nekima ovo vjerojatno predstavljati problem.

Još jedna stvar koja nas je jako zanimala kod ovakvog kontrolera jesu njegove analogne palice – kakav je deadzone i koliko je ugodno igrati s njima. Tu smo često nailazili na probleme s jeftinim kontrolerima, ali Strike NX nas je opet iznenadio. Deadzone je dosta malen s obzirom na cjenovni rang kontrolera, a analogne palice pružaju dobar otpor i omogućavaju glatke i manje pokrete.

Što se tiče njegovih tehničkih specifikacija, igrači mogu birati između DirectInputa i Xinputa, dok udaljenost od USB-a do koje kontroler prihvaća inpute jest oko deset metara. Iako nismo imali problema s udaljenošću, fizičke prepreke između USB-a i kontrolera mogu stvarati probleme kod samog signala – nešto što je napomenuto i na samoj kutiji. Njegova baterija od 400mAh puni se uz pomoć micro-USB kabla, a spomenuti indikator na kontroleru prestat će svijetliti kad je napunjena. Praznom kontroleru treba oko dva sata da se u potpunosti napuni, dok se iz njega može izvući do osam sati igranja. Također, kontroler će se ugasiti nakon nekog perioda neaktivnosti, dok ga je moguće ponovno upaliti s tipkom Mode.

Ukratko rečeno, Strike NX može odlično poslužiti kao zamjenski kontroler, pogotovo kad se u obzir uzme njegova cijena od 20€. Smatramo da se tako i treba gledati na ovaj proizvod jer bilo kakve usporedbe dugotrajnosti i kvalitete s onim najboljim na tržištu jednostavno nisu pravedne. Što se tiče njegove dostupnosti na našem tržištu, kratkim pretraživanjem na Googleu možete vidjeti da gotovo svi IT dućani u Hrvatskoj imaju ili su imali na stanju ovaj specifičan kontroler. Unatoč tome što su rezultati pretraživanja bili pretrpani različitim ponudama, količina samih recenzija je zapravo jako mala zbog čega smo odlučili malo usmjeriti pozornost na ovaj jeftini kontroler i dati naše ‘zeleno svjetlo’ ako tražite neko privremeno rješenje.

A mi se sada vraćamo igrat Spec Ops: The Line (najozbiljnije, dajte šansu ovoj igri ako ju niste zaigrali i možete ju negdje nabaviti).

Naše recenzije u većini situacija imaju određenu strukturu – od najave, objašnjavanja samih gameplay elemenata i tehničkog stanja, analiziranja priče i na kraju sažetak oko našeg sveukupnog mišljenja. Ovog puta ćemo malo prekršiti to pravilo jer krećemo od samog zaključka: Helldivers 2 je fantastična igra koja samopouzdano uzima PvE žanr i dostavlja iskustvo vrijedno igranja – pogotovo ako ste fan teme filma Starship Troopers i co-op igara gdje vaša uloga i taktika imaju utjecaj na uspješnost prelaska misija!

S obzirom na to da taj zaključak nije ništa novo, pogotovo kad se pogleda impresivna prodajna statistika, dosadašnja količina pozitivnih ocjena od strane igrača i mnogobrojne objave hvaljenja na društvenim mrežama i forumima, ipak smo htjeli napisati i naša mišljenja jer ova igra zaslužuje što je više pozornosti.

Što je zapravo Helldivers 2

Najjednostavnije rečeno, u pitanju je akcijska online co-op igra u kojoj imate zadatak braniti Super Zemlju i svoje kolonije od raznih vanzemaljskih prijetnji.

Da, ovo je nastavak i tehnički nastavlja priču iz jedinice, ali napominjemo da to ne predstavlja nikakvu prepreku za nove igrače koji razmišljaju dati šansu ovom naslovu jer Helldivers 2 u prvom planu ima svoje gameplay sisteme u kombinaciji sa satiričnom tematikom ‘širenja upravljane demokracije’. Jako inspirirano filmom Starship Troopers, igra vas stavlja u ulogu vojnika koji služi toj Super Zemlji gdje  branite/širite svoj način života – povjerenje u “demokraciju” gdje je glasanje kontrolirano odlukama vladinih računala te je zabranjeno suprotstavljanje tom sistemu kontrole i same kolonizacije iza koje stoji cilj iskorištavanja vanzemaljskih resursa za svoje dobro.

Što se tiče gameplay mehanika, Helldivers 2 je raspodijeljen na manje odvojene misije čiji rezultati utječu na sveukupni napredak vojske u obrani ili osvajanju određenog planeta. Drugim riječima, svi zajedno radimo prema istom cilju savladavanja vanzemaljske prijetnje, dok developeri kao GM-ovi u društvenim igrama periodično uvode nove događaje i promjene u tijeku sveukupne priče.

Prije svake misije morate se dobro pripremiti za zadatak kojeg ste odabrali – od najboljih oružja za neprijatelje koji vas čekaju pa do raznih pojačanja koja će vam pomoći u probijanju kroz horde neprijatelja do svojeg glavnog zadatka. Ta pojačanja pod imenom Stratagems možete pozvati unošenjem posebnog koda kako bi pozvali orbitalne napade, dodatno streljivo, automatske turrete, lasere te druge defenzivne i ofenzivne napade.

Mogućnost nabavka tih oružja i Stratagema povezana je sa sistemom nadogradnje svojeg lika, a dostupne su i razne nadogradnje za cijeli tim koje se otključavaju uz pomoć svojeg broda u kojem se pripremate za sljedeću misiju.

Što se tiče same težine, preporučujemo za nove igrače da na početku idu sporijim tempom. Pokrenite nekoliko solo misija na najlakšim težinama kako bi se upoznali sa svojim brodom, kartom za odabir misija, oružjima, Stratagem sistemom i što sve možete pronaći na odabranom planetu. Iako možda želite što prije sustići prosječan level svoje ekipe igrajući s njima, zbog totalnog kaosa u većim razinama težine često je teško fokusirati se na učenje mehanika igre, već ste tada usmjereni samo na praćenje i pucanje.

Co-op kultura

Ima ona izjava ‘I loša co-op igra može biti zabavna u dobrom društvu’, ali Helldivers 2 sa sobom dovodi odličnu formulu gameplay elemenata zbog koje za nas spada visoko na listi kvalitetnih co-op igara. Dok je fokus usmjeren na surađivanje u borbi protiv divovskih kukaca i robotske vojske, igra nudi jednu jako zanimljivu mehaniku koja uvodi dobru dozu dinamike u svakom meču – friendly fire.

Ta ideja uvijek upaljene friendly fire opcije u online igri možda ne zvuči baš najprimamljivije za neke, pogotovo za one koji traže isključivo co-op iskustvo, moramo naglasiti da efekt te opcije ima fantastičan utjecaj na generiranje zabavnih priča u gotovo svakoj misiji. Bez brige, prestat ćete brojati koliko puta ste slučajno razvalili cijeli tim s krivo bačenom granatom ili se slučajno pronašli na meti tuđeg turreta ili granatiranja. To je jednostavno dio iskustva, a kako igra dolazi s dobrom dozom crnog humora i satire, te greške u kombinaciji sa situacijama gdje jedva preživljavate valove neprijatelja jednostavno sjedaju u cijelu tematiku Helldiversa. Dokaz tome je cijela pozitivnija kultura koja se stvorila iza ove online igre – što je često oksimoron u gamingu.

Društvene mreže preplavljene su pozivima za širenje spomenute upravljane demokracije, snimkama humorističnih situacija koje se svima redovno pojavljuju tijekom misija pa do raznih savjeta i taktika kako bolje igrati. Naravno da je ovako popularna igra uspjela privući i neke toksične igrače – to je jednostavno neizbježno, ali njihov broj je za sada gotovo neprimjetan. Čak smo vidjeli na društvenim mrežama da su neki pokrenuli potrage za igračima koji ne surađuju, već namjerno blokiraju napredak u misijama.

Budućnost upravljane demokracije

Teško je recenzirati live-service igru jer svako sljedeće ažuriranje može uvesti tražene zakrpe koje rješavaju prisutne tehničke probleme, ali i novi sadržaj zbog kojih će gotovo svaka recenzija u jednom trenutku biti netočna i zastarjela. Na primjer, primarne kritike tijekom prvih nekoliko tjedana bile su usmjerene prema nestabilnim serverima zbog velike navale novih igrača. Ti problemi su sada, barem za većinu igrača, riješeni.

Jako nas zanima u kojem smjeru će Arrowhead usmjeriti ovaj naslov, a za trenutno objavljene planove vjerujemo da će podići igru na još bolju razinu. Vrijeme će pokazati što će biti Helldivers 2 za nekoliko godina te hoće li studio pravilno iskoristiti ovaj velik skok u popularnosti na samom početku, ali za sada smo veoma optimistični oko budućnosti ovog naslova.

Pouka za neke

Helldivers 2 je još jedan dokaz kako neki najveći AAA razvojni studiji, jednostavno rečeno, imaju krive prioritete kod razvijanja online igara. Ovo je igra s poštenom cijenom, glavnim izbornikom koji vas konstantno ne usmjerava na online trgovinu i bez nekih sivih taktika manipuliranja mnogobrojnim valutama i kockarskih sistemima kako bi iz vas izvukli što je više novaca.

Helldivers 2 je dašak svježeg zraka u ovoj industriji čiji neki najveći igrači tijekom posljednjeg desetljeća polako, ali sigurno guraju i opravdavaju granice neetičkih načina zarađivanja na samim fanovima. Bilo da je u pitanju napuhana poslovna struktura, korporativno vodstvo ili kombinacija nekih drugih razloga, zamutila se granica kod pitanja što dolazi prvo – igra ili poslovni model. Baš zbog toga je važno istaknuti igre kao što je Helldivers 2 jer je on dokaz kako je moguće doći do zarade s dobrom igrom, dobrom idejom, ali i dobrom voljom samog studija.

Što na kraju reći?

Helldivers 2 je igra koju ćemo sigurno nastaviti igrati dalje. Njena jednostavna, ali veoma zarazna struktura kraćih misija potpomognuta fantastičnom glazbom i napetim neskriptiranim avanturama konstantno nas je dovodila u situacije gdje tijekom igranja komentiramo “Ajmo još samo jednu rundu” što bi se na kraju razvuklo do ranih jutarnjih sati – nešto što nije zabavno kada se treba rano ujutro dići za posao. Sve u svemu, od nas sigurno imate preporuku za ovu igru i nadamo se da se jednog dana vidimo u obrani upravljane demokracije!

Mislim da nije problem doći do zaključka da je većina nas ostala malo zbunjena kad se pojavio prvi trailer za The Last of Us Part II Remastered. Igra je originalno došla 2020. godine, tako da ta riječ “remastered” sigurno iskače za mnoge, a dovoljno je pogledati samo komentare na tom prvom traileru gdje se ljudi sarkastično prisjećaju “davnih” dana kada su prvi zaigrali original. Idemo provjeriti je li ovo zapravo jedan od onih nepotrebnih remastera ili nešto što zaslužuje vašu pozornost, pogotovo ako ste fan serijala.

Kriva riječ?

Niti četiri godine nakon što je original stigao kao PlayStation 4 ekskluziva, Sony i Naughty Dog su odlučili lansirati remastered verziju svoje igre The Last of Us Part II. Kad čujemo riječ ‘remastered’, automatski mislimo na primjetna vizualna poboljšanja i prilagođavanje igre za novi hardver i nove platforme. Koliko je zapravo The Last of Us Part II Remastered vizualno bolji od originala – naslov koji još uvijek stoji kao jedna od vizualno najljepših igara na tržištu?

Ta razlika, barem po nama, i nije baš očita. S tehničke perspektive, nudi nativnu 4K rezoluciju u Fidelity modu, 1440p upscaleano na 4K u Performance modu, otključani framerate za podržane televizije, bolje teksture i sjene i prikazivanje veće udaljenosti s LoD sistemom, ali taj “skok” u vizualima je premalen za Remastered kategoriju.

Da nas ne shvatite krivo, igra izgleda fenomenalno i uspijeva pružati one ‘wow’ efekte s količinom detalja na ekranu, realističnim osvjetljenjem i vrhunskim animacijama koje, po nama, Naughty Dog predvodi u današnjoj industriji videoigara. Ali te pohvale možemo i usmjeriti na original jer pruža isti taj ‘wow’ efekt.

Što se tiče optimizacije, The Last of Us Part II Remastered je funkcionirao odlično – framerate je bio stabilan, neovisno u kakvoj situaciji se nalazili, a tijekom našeg igranja nismo primijetili neke tehničke probleme.

Iz te tehničke perspektive, ovo više funkcionira kao PS5 prilagodba koju studiji inače pružaju besplatno. Da je samo to u pitanju, bili bi iznimno kritični prema ovom naslovu, ali The Last of Us Part II Remastered po nama više funkcionira kao neka direktorska kolekcija sadržaja za fanove igre. “Remastered” tehnički nije kriva riječ, ali ne opisuje dovoljno dobro što se tu sve nalazi.

Return to No Return

Jedna od glavnih značajki ovog remastera jest dolazak novog roguelike moda pod imenom No Return gdje možete testirati svoje borbene vještine i preživljavanje u okrutnom The Last of Us Part svijetu. Prilikom pokretanja nove runde, pred vama će stajati niz izazova koje vode prema glavnom suočavanju s glavnim neprijateljem runde. Svaki taj izazov dolazit će s nasumično odabranim ciljem, tipom neprijatelja, modovima koji mijenjaju gameplay i vizuale te opcionalnim zadacima koje možete izvršiti prije kraja izazova kako bi osvojili što više resursa za nadogradnju i pripremu za sljedeći izazov.

Nakon svakog uspješnog izazova, vraćate se u svoj ‘hub’ gdje možete unaprijediti i kupiti novo oružje te nadograditi svoje vještine – slično kao i u osnovnoj igri. Naime, u slučaju da ne uspijete preživjeti izazov, cijeli vaš napredak prema glavnom neprijatelju, u razvijanju lika i prikupljenim oružjima se resetira na početak. Jedino što ostaje otključano, pod uvjetom da ste ih otključali, su novi likovi s kojima možete započeti sljedeću rundu, dodatni vizuali te razni gameplay modovi koji će se nasumično pojavljivati u vašim sljedećim pokušajima prelaska runde.

The Last of Us Part II sveukupno nudi stvarno napete borbene sekvence, a ovaj No Return mod usmjerava fokus samo na njih. U emocionalnoj teškoj igri kao što je ova, imati ovaj roguelike mod gdje možete bez razmišljanja o tmurnim temama uživati u napetim borbama jest nešto što nismo ni znali da nam treba kao fanovima ovog serijala.

Proviri iza kulisa

The Last of Us Part II Remastered dolazi s hrpom komentara i informacija o samom razvoju ove igre – od komentara direktora i glumaca pa do prikazivanja segmenata igara koji nisu završili u finalnom proizvodu. Osobno, ovo nam je bio najzanimljiviji dio ove kolekcije jer volimo slušati o kreativnim odlukama, idejama i zanimljivim anegdotama koje stoje iza velikih projekata kao što su filmovi i videoigre.

Igru se sada može pokrenuti s komentarima razvojnog tima koji se pojavljuju tijekom cutscene sekvenci gdje prepričavaju svoja iskustva tijekom glume, kako ih je direktor navodio, ali i raspravljaju o samim događajima igre. Baš je očita predanost cijelog glumačkog tima u rađenju ove igre – od praćenja detalja govora tijela glumaca pa do same logike razmišljanja i ponašanja svakog od njih, dajući ideje što bi njihov lik napravio u ovoj situaciji. Tu su i komentari od Neila Druckmanna o redateljskim odlukama tijekom planiranja i snimanja ključnih dijelova igre – zbog čega je odabrao određene pokrete kamerom te zašto je izbacio neke zanimljive rečenice od glavnih likova koje su originalno bile u scenariju.

Uz vizualne koncepte koji prikazuju likove i kako su originalno zamišljene neke ključne scene unutar igre, The Last of Us II Remastered nudi i tri nedovršena, ali igriva segmenta igre koji nisu završili u originalnoj igri. Ti leveli su također ispunjeni raznim komentarima razvojnog tima – od toga što su htjeli postići s njima i zbog čega su uklonjeni. Naravno, kako su u pitanju nedovršeni segmenti, animacije nisu na razini ostatka igre i većina glasovne glume nije implementirana, ali to baš i je cilj tih levela – prikazati sam proces razvijanja kojeg rijetko viđaju oni koji nisu u industriji razvijanja videoigara.

Kao netko tko je uvijek gledao one kratke Making Of dokumentarce na DVD-ima iz videoteke, imamo same riječi pohvale za ovaj cijeli ‘Behind the Scenes’ dio jer nam je dao uvid u kreativu iza velikog projekta kao što je The Last of Us Part II.

…ali to nije sve

Uz spomenuti uvid u razvojni dio ove igre te novi roguelike mod, ovo Remastered izdanje nudi Speedrun mod putem kojeg se možete natjecati za najbrže moguće vrijeme u prelasku igre, ali Guitar Free Play mod s kojim možete iz izbornika pokrenuti segment koji je oduševio mnoge fanove igre. Kao što i samo ime nagovještava, tu možete kao Ellie, Joel ili kompozitor Gustavo Santaolalla malo odmoriti i uživati u sviranju gitare.

Naime, i ovaj dio je dobio unaprjeđenje jer sad možete otključati nove gitare, uključujući i bendžo, ali i koristiti razne pedale za efekte. Te gitare, kao i većinu novog dodatnog sadržaja, možete otključati uz pomoć bodova koje dobivate igranjem glavne igre i uz pomoć No Return moda. U slučaju da ste prethodno prešli igru, kada prebacite svoju save datoteku na PlayStation 5, automatski ćete primiti veću količinu bodova koji će biti dovoljni za većinu zaključanog sadržaja.

Te bodove moći ćete koristiti za otključavanje i hrpu novih vizualnih i zvučnih filtera kako bi dodatno prilagodili igru svojim željama. Dok ti neki filteri samo malo mijenjaju boju ili stil, na listi se nalazi i filter koji pretvara igru u nepregledni 8-bit kaos na ekranu. Spojite taj efekt zajedno s 4-bit zvučnim efektima i pred vama se nalazi nova razine težine igre.

Spomenuti bodovi se mogu koristiti i za otključavanje raznih gameplay modifikatora koje možete koristiti unutar igre – od beskonačne količine municije pa do moda s kojim jedan metak zaustavlja neprijatelja.

Stvar perspektive

The Last of Us Part II Remastered možda sa sobom ima pomalo zbunjujuće ime, ali kada rastavite ovaj cijeli paket i pogledate što se sve u njemu nalazi, možemo lako doći do zaključka kako je ovo dodatna kolekcija za svakog fana koji je uživao u igri i njenoj priči.

Od novog roguelike moda, informacija o razvoju igre pa do hrpe novog sadržaja koje je moguće otključati, ovo Remastered izdanje pružat će hrpu dodatnih sati za one koje žele iskusiti još više The Last of Us svijeta. Što se tiče igrača koji tek planiraju zaigrati ovaj naslov, ovo je bez ikakve sumnje najbolja verzija igre.