Dobrodošli u GamePerspectives i na našu novu recenziju! Ovog puta smo išli provjeriti što sve nudi Little Nightmares 2 – avanturistički platformer s horor elementima za koju možemo odmah ovdje na početku recenzije reći da je u pitanju predobra igra koju zaslužuje vašu pozornost!
Tamo gdje mi idemo ne treba nam govor
Kada igra može prenijeti duboku priču bez izgovaranja ijedne riječi, odmah znate da je u pitanju kvalitetna igra. To oslanjanje na vizualno prepričavanje uz pomoć ponašanja neprijatelja i okoline kroz koje prolazite uspjelo je ponuditi dovoljno informacija da otprilike razumijete što se događa, a teme ostavile dovoljno otvorenima za raspravu i povezivanje svih informacija. Čim su nam se pojavili creditsi na ekranu, odmah smo počeli s razgovorom kroz što smo upravo prošli, kako je sve to povezano, ali i idejama koje se provlače kroz cijelu priču od njenog početka do kraja.
Za razliku od originala, igra ovdje prati priču malog dječaka pod imenom Mono koji mora otkriti tajnu iza misteriozonog signalnog tornja, ali i što se točno događa u ovom uvrnutom svijetu. Naime, protagonistica Six je i u ovoj igri, ali nju pokreće umjetna inteligencija i pomagat će vam u rješavanju zagonetki te bježanju od neprijatelja – uvijek naglašavajući gdje se morate kretati ili sakrivati. Također se možete držati za ruke dok trčite kroz uvrnute hodnike – nešto zbog čega je igra u više navrata dobila pozitivnu 10/10 ocjenu na Steamu od nekih igrača.
Vizuali koji zaslužuju svoju izložbu u muzeju
Little Nightmares 2 izgleda morbidno predivno – od okolina, detalja, glavnih likova pa sve do neprijatelja koji su nam u kombinaciji sa svojim gameplay sistemima uspjeli pružiti dobru dozu napetosti. S takvom visokom razinom kvalitete u vizualima, igra slobodno može imati i podnaslov Little Nightmares 2: Screenshot Simulator jer igra kao da je izumila sistem dinamične kompozicije s kojom smo stalno bili u situacijama s odličnim osvjetljenjem i razmještajem u kadru da smo redovno htjeli snimati screenshote.
Svi koji se odluče kupiti Deluxe izdanje igre, primit će i digitalnu knjigu s crtežima i skicama kojeg je tim dizajnera napravio tijekom razvoja igre, a samo zbog tog dijela se isplati nadograditi na Deluxe izdanje ako ste jedan od onih koji cijene dodatan uvid u stvaranje vizualnih dijelova igre kao što je ova. Ideje i kvaliteta nekih tih crteža su toliko dobre da bi neke od njih bez problema mogle biti dio neke izložbe u muzeju za koje bi ljudi sigurno bili spremni platiti ulaznice.
Naravno, ti vizuali nisu u potpunosti zaslužni za cijeli horor dojam unutar igre jer su glazba i zvučni efekti odlično odradili svoj dio posla. Na glazbi je radio Tobias Lilja – švedski skladatelj koji je savršeno podignuo atmosferu i dodatno naglasio nervozu i osjećaje uspjeha tijekom igranja ove igre.
Savršen tempo…skoro
Little Nightmares 2 je u većini igre savršeno kombinirao priču s horor elementima i zagonetkama, pružajući tempo koji nas je jednostavno uvukao u sve što se događalo unutar igre. Svaki naš sljedeći korak imao je smisla, iako većinu igre nismo znali gdje idemo i zašto, jer je igra uspješno maskirala znakove dostupnih gameplay petlji. Od samog početka prolaženja kroz šumu ispunjenom zamkama i raznim morbidnim vizualima, igra nas je učila – gotovo bez korištenja korisničkog sučelja, kako koji gameplay sistem funkcionira, a taj princip je koristila do samog kraja s novim neprijateljima i zagonetkama.
Naravno, nije sve savršeno jer se Little Nightmares 2 u segmentu pred sam kraj malo previše oslanjao na rješavanje zagonetki bez ikakvog osjećaja napretka u priči – nešto što nas je na tren uspjelo malo izbaciti iz te horor magije koju je tada uspješno držala. Ali čim smo to primijetili, doslovno nakon sljedeće zagonetke se igra vratila na stari tempo.
Kakav je zapravo gameplay?
Little Nightmares je u svojim temeljima 3D platformer, a to sa sobom dovodi svoje pozitivne i negativne stavke. Dok je nedostatak korisničkog sučelja odlično ukomponiran da samostalno testirate okolinu oko sebe, taj 3D segment ponekad zna predstavljati problem kod napetih situacija kada trebate dobro procijeniti skok i dubinu prostoru. Čisto za primjer, skok na uže ili prema malom prozora dok nas naganjaju čudovišta često je rezultiralo ponavljanjem jer smo krivo procijenili tu dubinu. U nekoliko segmenata nismo dobro reagirali ili započeli s trčanjem na vrijeme što je rezultiralo trial-and-error metodom igranja – što može umanjiti osjećaj napetosti određenih dijelova igre.
Velik fokus usmjeren je i na rješavanje zagonetki koje su u većini situacija dosta logične i nisu nam predstavljale problem u napredovanju. Morat će te pomicati stvari po sobi kako bi otvorili put za dalje, pravilno tempirati skakanje na pokretne platforme, ali i iskorištavati neke jedinstvene elemente povezane sa samom pričom. Na primjer, u jednom dijelu će te moći koristiti upaljene televizije kao portale, ali iskorištavati ih protiv neprijatelja koji će vam često stajati na putu.
Postoji i borbeni sistem, ali nije baš u prvom planu zbog čega nemojte očekivati skill-based borbe kao u nekim drugim platformerima. Ti dijelovi su dosta skriptirani i u većini situacija kada ponavljate borbu moći će te ponoviti identične poteze jer će se neprijatelji kretati prema vama u istim intervalima s istim napadima.
Unatoč tim borbama, stealth sistem je dosta iskorišten u ovoj igri i često će te se nalaziti u situacijama gdje će te se morati sakrivati od neprijatelja. Uz borbe i sakrivanja, u igri je dostupan i dio gdje morate zaustavljati neprijatelje sa svojom lampom – dio koji nam je osobno najviše ostao u pamćenju zbog stvarno napetih situacija.
Zaključak recenzije u stilu igre – bez riječi