Sylvio: Može li jedna zanimljiva gameplay mehanika spasiti ovu igru o duhovima?

Dobrodošli u GamePerspectives! Pogledajmo kako igra Sylvio izgleda iz naše perspective. Ovo je naša indie recenzija, pa krenimo redom.

Sylvio je first person indie horor igra u kojoj preuzimate ulogu Juliette Waters koja pomoću mikrofona i drugih aparata snima zvukove duhova.

Igra je tehnički izvedena dosta loše te da smo se odlučili ocijeniti igru na bazi prvih dojmova, ovo bi bila dosta negativna recenzija. Grafički izbornik je minimalan, nema podršku miša unutar glavnog izbornika, čest je problem clippanja kamere kroz objekte te je sveukupni vizual ispodprosječan. Pozitivno što možemo reći s tehničke strane je to da igra funkcionira fluidno na konstantnih 60 fps.

sylvio_image1Ono što nam je podignulo dojam igre jest njen fokus na snimanje duhova koji postane aktivan nakon veoma lošeg uvoda u igru. Tijekom igranja, koristit će te mikrofon s oscilatorom za traženje poruke duhova koji su rasprostranjeni kroz cijelu stazu. Nakon uspješnog snimanja je moguće preslušavati snimku gdje morate na pravi način pronaći skrivene poruke duhova koje otkrivaju priču njihove smrti. Taj mikrofon će te iskorištavati i na druge načine kao što su otkrivanje kombinacije na lokotima te komuniciranju s mrtvima na seansama.

Uz mikrofon Vam je dostupno oružje pomoću kojeg se branite od raznih pojava koje Vas mogu ubiti pri samom dodiru.

Što na kraju reći o Sylvio?

sylvio_image2To je igra za koju se mora gledati drugi dojam, pogotovo ako Vas zanima tematika duhova i snimanja EVP-a. Nama je, nakon lošeg početnog iskustva, na kraju uspjela pružiti dobru dozu misterija i napetosti prilikom traženja i preslušavanja snimaka uz konstantnu opasnost od raznih entiteta.

Ovo je bio naš game perspective. Sada želimo čuti vašu perspektivu u komentarima ispod recenzije.

23.06.2015 Autor:  


Poslovi @ Jooble

Predator: Hunting Grounds - VIDEO RECENZIJA

OSTALE RECENZIJE

02.09.2020

Pistol Whip – Akcijska VR igra koju jednostavno morate isprobati [VIDEO RECENZIJA]

Autor:  

Dobrodošli u GamePerspectives!

Ovo će biti jedna kraća recenzija jer, jednostavno rečeno, Pistol Whip je jedna od onih VR igara koju jednostavno morate imati u svojoj kolekciji. U pitanju je igra s jednostavnom, ali kvalitetnom izvedenom idejom gdje se morate boriti protiv neprijatelja te izbjegavati njihove metke u Matrix stilu – i to sve u ritmu adrenalinske glazbe za što bolju ocjenu na kraju svakog levela.

pistolWhip_image4

Ulazak u igru je dosta intuitivan i jednostavan što ju čini zabavnom i za nove igrače kojima nemaju baš iskustva s virtualnom stvarnošću. Dok ćete se na najlakšoj težini osjećati kao John Wick koji dominira nad svim neprijateljima ispred sebe, više razine težine će stvarno testirati vaše reflekse, a ponekad i živce.

U igri su dostupni razni modifikatori koji mijenjaju gameplay, ali uvode i određene limitacije na broj bodova koje možete osvojiti tijekom igranja. Bilo da želite igrati s dva pištolja, slabijim neprijateljima , ukupan broj dobivenih bodova na kraju staze bit će smanjen za određen postotak, ovisno koliko je modifikatora uključeno. U slučaju da vam je teško pronaći ritam u određenim pjesmama, dostupna je i opcija za uključivanje ritmičke vibracije na Move kontrolerima.

Što se tiče mučnine – nešto s čime osobno imamo dosta iskustva u virtualnoj stvarnosti, Pistol Whip nam niti u jednom trenutku nije prouzročio onaj neugodan osjećaj prilikom kretanja. Naime, vi kao igrač u ovoj igri nemate kontrolu nad kretanjem, već se cijelo vrijeme istom brzinom automatski krećete prema naprijed. Taj sistem omogućio nam je da igramo na duže periode bez ikakvih problema – naravno, dok nam mišići nisu počeli slati upozorenja da pretjerujemo. Da, Pistol Whip je jedna od onih VR igra koju možete koristiti za tjelovježbu – pogotovo nožnih mišića jer ćete se često nalaziti u nekom polu čučnju izbjegavajući prepreke na stazi, ali i hrpu ispaljenih metaka dok hektično, ali ipak u ritmu, uništavate valove neprijatelja ispred sebe.

pistolWhip_image5

Što na kraju reći o ovoj igri?

Realno gledajući, Pistol Whip nije napravio ništa revolucionarno, ali njegova izvedba je vrhunska i uspješno spaja najbolje stvari iz drugih popularnih VR igara u neko novo i stvarno zabavno iskustvo. Mi smo oduševljeni s ovom igrom jer je povećala trenutno malu, ali kvalitetnu kolekciju VR igara zbog kojih naš PSVR sve rjeđe skuplja prašinu na polici te sve češće dolazi na prijedlog što igrati sljedeće. Jednostavno rečeno, Pistol Whip je zabavan – i za igrača i za gledatelja zbog čega ju preporučujemo svima onima koji doma posjeduju VR uređaj.

misc
14.07.2020

Ghost of Tsushima – Ratna priča inspirirana starijim samurajskim filmovima

Autor:  

Dobrodošli u GamePerspectives! Ovog puta idemo provjeriti što sve nudi sljedeća PlayStation 4 ekskluziva pod imenom Ghost of Tsushima te isplati li ju se zaigrati kada stigne na tržište 17. srpnja ove godine! Ovo je naša recenzija, pa krenimo redom!

U pitanju je akcijsko avanturistička single-player igra sa sistemom otvorenog svijeta koja prati priču Jina Sakaia – samuraja koji nakon mongolske invazije otoka Tsushime u trinaestom stoljeću mora okupiti preostale ratnike, saznati kako osloboditi svoj dom te treba li napustiti sva svoja samurajska načela kako bi preživio ovu situaciju. Ta moralna dilema je velik fokus unutar ove priče i izvedena je fantastično. Zapravo, cijela ta priča je izvedena fantastično s kvalitetnim scenarijem koji ne odlazi u svijet nadrealnog, likovima sa zanimljivim pozadinskim pričama i segmentima koji uspješno izazivaju emocije tuge i bijesa – i to u više navrata. Cijelu tu priču podupire i kvalitetna glasovna gluma – u engleskoj i japanskoj verziji tako da tu opciju možete odabrati po vlastitoj želji.

GhostOfTsushimaWP_3

Unatoč tom otvorenom svijetu s glavnim i sporednim misijama, Ghost of Tsushima nudi linearnu priču sa samo jednom situacijom donošenja značajne odluke, a to znači da vi nećete imati kontrolu nad gotovo svim odlukama koje donosi glavni protagonist tijekom njegovog putovanja.

Ono što moramo pohvaliti u vezi njenih sporednih misija jest da su one dosta bitne i vrijedne prelaska jer se ne oslanjaju na tzv. “fetch questove”, već širenje pozadinske priče sporednih likova i svijeta u kojem se nalazimo – što samo dodatno podiže atmosferu napetih trenutaka kada rame uz rame jurite u bitku. Također možete tijekom svojih putovanja naići i na glazbenike koji vas sa svojim pričama mogu usmjeriti na mistične zadatke s kojima možete nabaviti posebne napade za korištenje tijekom borbi.

Taj otvoreni svijet je pun misija, ali ipak u neku ruku prazan. Često ćete putovati šumama i dolinama bez nekih vizualno primamljivih detalja koji bi zahtijevali dodatno istraživanje za možda nekom potencijalnom tajnom. To istraživanje se zapravo najčešće svodi na praćenje usmjerenja vjetra ili životinja u šumi koji vas vode do hramova i sličnih lokacija gdje možete dobiti vizualne dodatke za svoja oružja, dodatne Resolve bodove koje koristite za unaprjeđenje zdravlja i posebne napade, pasivna pojačanja za vaše odijelo i oružje ili čak naići na poziciju koja će inspirirati Jina na pisanje Haiku poezije.

GhostOfTsushimaWP_5

Dok tijekom tih istraživanja možete birati način kako se riješiti neprijatelja, u glavnim misijama će priča diktirati taj pristup. Redovno ćete se nalaziti u stealth misijama gdje u slučaju aktiviranja alarma ne nastavljate dalje s posljedicama već krećete s posljednje spremljene pozicije.

Najveći fokus unutar igre usmjeren je na borbene mehanike i to je stvarno vidljivo. Moći ćete koristiti različite borbene stilove protiv neprijatelja, unaprjeđivati te stilove, učiti nove napade i postepeno povećavati vaš arsenal oružja i alata što dodatno otvara više mogućnosti u pristupu nekom napadu.

Te borbe su brze i jako se oslanjaju na vaše reflekse pri napadu i obrani od različitih tipova neprijatelja i životinja. Neke napade je moguće parirati ili izbjeći, dok su neki neizbježni i zahtijevat će od vas taktičko povlačenje na sigurnu točku gdje nema drugih neprijatelja koji će vas pokušati izbosti, zapaliti, pogoditi strijelom ili čak otrovati.

U igri su također prisutni i dvoboji koji ovdje funkcioniraju kao boss segmenti i iznimno su dobri u podizanju adrenalina – pogotovo što je svaka ta bitka dočarana “filmskim” uvodom i napetom glazbom.

Cijela ta kombinacija brzih bitki i različitih stilova redovno rezultira spektaklom na ekranu koji je zabavan za igranje, ali i za gledanje. Studio Sucker Punch je znao da će to biti temelj njihove igre zbog čega se tijekom razvoja savjetovao i sa stručnjakom mačeva Davidom Ishimaruom kako bi dostavio što realniji osjećaj prilikom igranja.

Umjetna inteligencija tih neprijatelja je na širokom spektru dobrog i lošeg. U jednom trenutku vas okružuju i bez milosti udaraju svi odjednom, dok u drugom trčkaraju oko vas i čekaju svoj red kako bi napali. Njihovo ponašanje dok nisu u borbenom stanju isto nije baš za pohvalu. Njihovi putevi su lako predvidljivi kako bi ih izbjegli ili tiho uklonili, a vidno polje im ponekad spada i u humorističnu kategoriju.

GhostOfTsushimaWP_8

Umjetna inteligencija kod prijateljskih NPC-jeva je na sličnoj razini. Često ćete ih morati spašavati, a redovno ćete naletjeti na njih tijekom borbi kako lukom i strijelom neprestano pokušavaju gađati oklopljenog neprijatelja sa štitom samo par koraka ispred.

Glavni izbornik nudi širok niz opcija za igrače, a u njemu je moguće uključiti crno-bijeli tzv. Kurosawa mod, isključi korisničko sučelje, birati jezik glasovne glume, ali i titlova među kojima su i hrvatski titlovi, mijenjati zvučne postavke različitih segmenata unutar igre, isključiti podršku pri ciljanju i konfigurirati niz drugih postavki.

Za igru s otvorenim svijetom, Ghost of Tsushima ima iznenađujuće malo tehničkih problema. Naravno, ima ih, ali njihov broj je stvarno malen, a tijekom našeg igranja nismo naišli na niti jedno rušenje igre ili misiju koju nije bilo moguće prijeći zbog neke greške što zaslužuje pohvalu. Nažalost, u segmentu fps-a ne stoji baš najstabilnije. Iako igra na originalnoj PlayStation 4 konzoli cilja na 30 fps-a, u više navrata je padala ispod tog praga, a taj problem je najviše bio primjetan na samom kraju igre tijekom posljednjih borbi – onda kada je napetost finala bila najveća.

GhostOfTsushimaWP_7

Što na kraju reći o igri?

Dok igra ima nekih svojih problema u dizajnu i tehničkom dijelu, Ghost of Tsushima je odlična igra za one koji traže kvalitetno napisanu priču sa zabavnim borbenim mehanikama. Nudi više od trideset sati igranja, a nakon što pređete glavnu kampanju, možete nastaviti igrati dalje i rješavati sve preostale sporedne misije.

Ta kvalitetna priča upotpunjena sa zabavnim i dinamičnim borbenim mehanikama, vrhunski odrađenim ratnim segmentima i stvarno kvalitetnom glazbom, čini ovu igru još jednim PlayStation hitom koji nam je sa svojim usmjerenjem na japansku prošlost dostavio ugodno osvježenje u žanru avanturističkih igara s otvorenim svijetom.

misc
08.07.2020

The Last of Us Part 2 – Naše mišljenje o priči koja je podijelila fanove

Autor:  

Kao netko tko piše i traži vijesti za GamePerspectives, stvarno nije bilo lako izbjegavati spoilere za ovu igru – pogotovo jer su ih neki ciljano objavljivali na Redditu po objavama koje uopće nemaju veze s tom igrom. Htjeli smo zaigrati ovu igru bez ikakvog prethodnog znanja i nakon gotovo mjesec dana igranja baleta izbjegavanja tih potencijalnih spoilera, napokon smo ju uspjeli odigrati do kraja te mogli istražiti što se točno dogodilo i na čemu se temelji ta glasna negativna percepcija igre.

Prije nego što nastavimo, ovaj članak neće sadržavati direktne spoilere, ali samim komentiranjem na određene teme, moguće je zaključiti što bi se moglo očekivati unutar igre, stoga savjetujemo da ovdje prestanete čitati i nastavite izbjegavati bilo kakvo spominjanje ovog naslova dok ga ne zaigrate – naravno, ako ga planirate zaigrati.

lastOfUsPart2_2

Također moramo napomenuti kako se nećemo osvrnuti na probleme trigger kulture koja gotovo u svemu vidi guranje tzv. liberalne agende te one koji jednostavno vole jahati po negativnim stajalištima žutila na YouTubeu samo zato što je to popularno. Odlučili smo se usmjeriti na njenu najčešću kritiku – njenu priču i što smo mi dobili od sveukupnog iskustva kojeg nudi ovaj naslov.

Ovo nije članak koji će pokušati razuvjeriti ljude u njihovim dosadašnjim stajalištima jer svi imamo pravo na svoja mišljenja i gledišta na njenu radnju, ali htjeli smo podijeliti s vama naša iskustva i iskrena mišljenja u vezi nekih najglasnijih kritika.

Krenimo onda na samu priču.

Dugo smo razmišljali kako uopće započeti razgovor o priči koja može prouzročiti toliki raspon emocija na iste događaje – pogotovo kada se u obzir uzme da nisu svi krenuli s igrom na isti način. Neki svoja mišljenja temelje samo na spoilerima koji su došli prije samog lansiranja, neki su odgledali igru samo na YouTubeu – s prethodnim znanjem o spoilerima ili bez ikakvog prethodnog znanja, a neki su igrali igru – s i bez znanja o spoilerima i došli do potpuno različitih zaključaka.

Je li The Last of Us Part 2 igra koju smo mi očekivali? Apsolutno ne. Je li to znači da je zato igra loša? Barem iz naše perspektive, apsolutno ne. Naprotiv, igra nas je uspjela ugodno i neugodno iznenaditi što nas je doslovno provukla kroz situacije u kojima nismo htjeli sudjelovati i na kraju nas ostavila pod takvim dojmom zbog kojeg smo danima raspravljali kroz što smo upravo prošli. Nismo bili sretni kada je igra završila i nismo imali sretne razgovore, a dodatna čitanja o tuđim tumačenjima određenih segmenata dodatno nam je podiglo mišljenje oko cijelog tog iskustva.

Taj narativni dizajn nije bio siguran korak u visokobudžetnoj igri koja doslovno privlači igrače na PlayStation konzolu – ali to je zapravo jako dobro. Ne treba svaka igra pokušati zadovoljiti svakog igrača s već standardnom formulom na koju smo se svi već navikli. Nema klišeja, nema predvidljivih situacija, a emocije koje pokušava igračima predstaviti nalaze se na stvarno širokom rasponu – od tuge, iznimne ljutnje, čak odbijanja igranja, neslaganja s nekim odlukama, sreće i praznog osjećaja dok gledate kako tlo pod glavnim protagonistima doslovno pada bez granica. Ovo nije igra zbog koje će te se osjećati sretno i dizajnirana je na taj način.

lastOfUsPart2_3

Naravno, ti riskantni potezi ne znače automatski da je neki proizvod dobar. The Last Jedi je najbolji primjer toga gdje je Ryan Johnson sa svojim rizicima ostavio trilogiju koja mora završiti u sljedećem filmu bez sredine, glavnog negativca i bez jednog od najvažnijih likova u cijelom serijalu zbog slabo definiranih motivacija.

Mišljenja oko ove igre su na sve strane – od najgore igre ikad do najbolje igre ikad, a taj raspon je stvarno fascinantan, pogotovo kad se pogleda razlika u ocjenama na Metacriticu.

Vidjeli smo neke recenzije koje se fokusiraju na ideju da igra pokušava dramatično i pretenciozno gurati činjenicu da je ubojstvo loše i da ju je zbog toga teško shvatiti ozbiljno jer svi već to znamo, ali po nama je fokus usmjeren u drugom smjeru. The Last of Us Part 2 uzima teme oprosta, osvete i mržnje u kombinaciji s PTSP-om i na indirektan način uz pomoć gameplay elemenata kao što su igranje sa shivom i pažnjom na drugu osobu predstavlja sivi svijet gdje ljudi nisu savršeni sa svojim idejama kako zaštiti ljude koje vole i što znači oprostiti nekome zbog tih ideja.

Ta ljutnja prema događaju koji pokreće priču je ciljana i gotovo svi, neovisno jesu li vidjeli spoilere ili ne, nisu ostali ravnodušni nakon toga. Kombinacija ljutnje, tuge i gađenja je svima bila u glavi. Nikome nije bilo ugodno tada držati kontroler u rukama, pogotovo u sredini same igre – ali, kao što smo već rekli, to nije bila nepromišljena dizajnerska odluka od developera koji ne razumiju što igrači žele, već željena reakcija. Igra u tim trenucima postavlja pitanje: Koliko su tuđe emocije bitne, ako su vaše povrijeđene – iz perspektive glavne protagonistice, ali i vas kao igrača.

lastOfUsPart2_4

Smrt je velika tema u ovoj igri. Nečija smrt u ovom svijetu ne ovisi o tome jeli bio heroj ili zločinac, a ta ideja je nemilosrdno prikazana u ovoj igri gdje niti jedan lik, bio dobar ili loš, nije umro na “filmski” način. Nema onih emotivnih i motivirajućih govora prije smrti, nema žrtvovanja u ime dobrog i nema onih trenutaka kada dođete do zaključaka “Ti pričaš kao da ćeš uskoro umrijeti“. Kako se igra ne oslanja na takve trenutke, nečija smrt u igri bit će neočekivana, nemilosrdna i jednostavno gadna – nešto na što će neki prokomentirati da je jeftin pokušaj izazivanja emocija. I u potpunosti imaju pravo misliti to ako su se nadali nekom drugom formatu. Igra stvarno ima pripremljene udarce s kojima se neki jednostavno neće slagati.

Ono što dodatno podupire tu činjenicu jest informacija da je The Last of Us Part 2 u svojim temeljima linearna igra zbog čega ju tako treba i percipirati. Odluke unutar igre nisu vaše i ne postoji različiti krajevi koje ovise o vašem igranju. Te odluke su od Ellie. Česta je kritika kako su developeri htjeli manipulirati igračevim emocijama s događajima nad kojima oni nisu imali kontrolu – ali to je definicija gotovo svake linearne igre i očekivanje suprotnog, pogotovo nakon jedinice koja ima isti pristup dizajnu, je pomalo zbunjujuć.

Neki su raspravljali kako ovo za njih nije pravi nastavak, da bi oni htjeli nešto drugačije – više u stilu jedinice pa su svi krenuli s nabrajanjem ideja što su oni htjeli vidjeti i kako su te ideje instantno bolje. Naughty Dog je mogao napraviti “siguran” nastavak i usmjeriti se na razvijanje odnosa između glavnih likova ili ponoviti događaje iz jedinice s novim potencijalnim lijekom, ali odlučio se na prikazivanje posljedica jedinice u spiralno negativnom okruženju do te mjere koja doslovno postaje neugodna i odbijajuća za neke igrače.

Naravno, ovo nije savršena priča bez svojih problema. Tempo je ponekad bio na sve strane, a narativni dizajn u drugom dijelu igre bio je sličan kao i u jedinici – nešto što nama osobno nije odgovaralo. Konstantno ponavljanje ciklusa borbe nakon koje glavni lik usmjeri prstom i kaže “Moramo ići tamo“, pokazavši na neku zgradu ili drugu lokaciju postane naporno kad primijetite taj uzorak.

lastOfUsPart2_6

Što na kraju reći o ovoj priči?

Da nismo uspjeli zaobići one spoilere koji su došli prije samog dolaska igre, igrali bi ju najvjerojatnije s krivim tempom i krivo doziranim emocijama, šokom i osjećajem napetosti – nešto na što se ovaj nastavak jako oslanja. Gledali bi na glavne očekivane točke unutar igre veoma racionalno što možda ne bi baš funkcioniralo bez kvalitetne glume i svih tih emocija u tom trenutku koje zajedno maskiraju neka objektivna gledišta – u igri i u stvarnom svijetu.

Najjednostavnije, The Last of Us Part 2 je teška igra koja se nije i neće svidjeti svim igračima.

U kombinaciji s gameplay elementima, vizualima, glumom i tom pričom, ova igra se nama osobno svidjela, a o samim dojmovima koje je imala na nama još uvijek razgovaramo i proučavamo. Znamo da se mnogi neće slagati s izrečenim i to dokazuje hrpa drugih YouTube videa i like/dislike omjera na pozitivnijim osvrtima ove igre, ali ponavljamo – to je dobro. Razmislite samo kada se zadnji put pojavila igra koja je ovako podijelila igrače u vezi priče? Čak su i sami developeri rekli da se ova igra neće svidjeti svim fanovima originala, a pričamo o jednoj od najiščekivanijih igara ove generacije – o igri o kojoj ovisi jako puno novaca. Iz naše perspektive, bila ona pozitivna ili negativna, developeri su uspjeli napraviti igru koju su oni htjeli, a ne onu s kojom bi samo htjeli zadovoljiti što je veći broj fanova kako bi dostigli što bolju prodajnu statistiku.

U potpunosti razumijemo i prihvaćamo gdje je ova priča mnogima zapela jer ona je kao jedna velika kula s kartama. Ako samo jedna od njih ne stoji kako treba u njenim temeljima, cijela ta kula će se zasigurno urušiti – kao što se nažalost mnogima i dogodilo. Ta negativna perspektiva iza ove igre je glasna, ali treba isto imati na umu da mnogi tu igru gledaju iz potpuno drugačije perspektive i možda im se čak nalazi na listi boljih igara koje su do sada zaigrali.

Došla je igra koja je podijelila fanove sa svojim idejama – i neovisno kojeg ste mišljenja, to treba poštivati, kao i tuđa konstruktivna mišljenja koja se možda ne slažu s našima.

misc
02.07.2020

Marvel’s Iron Man VR – Zabavna igra s ne baš pohvalnim vizualima

Autor:  

Ideja igranja kao Iron Man u virtualnoj stvarnosti zvuči kao fantastična ideja zbog čega smo se odlučili provjeriti što sve nudi Iron Man VR i koliko je dobro tu ideju uspio realizirati ne pretjerano poznati studio Camouflaj.

U pitanju je PSVR ekskluziva koja prati priču Tonyja Starka nakon što njegov avion postane meta Ghosta – hakerice koja iskorištava stara Starkova oružja protiv njega. Kao rezultat tog napada, Pepper Potts završava u bolnici, a zadatak je na vama da zaustavite njene planove uz pomoć umjetnih inteligencija F.R.I.D.A.Y. i Gunsmithom. Ta priča je raspodijeljena na sveukupno dvanaest poglavlja – od kojih nekoliko njih više služi za vježbanje letenja i korištenja svojih oružja, nego za napredak same priče. Sveukupno gledajući, Iron Man VR nudi kratku, ali dobru priču s niz zanimljivih segmenta koji su nas ugodno iznenadili. Također moramo napomenuti kako u ovoj igri nisu sudjelovali glumci iz Iron Man filmova, već drugi glasovni glumci koji su, po nama, napravili dosta dobar posao.

IronManVR_image14

Najbolji dio ove igre jest pažnja na detalje s kojima su developeri htjeli omogućiti osjećaj igranja kao Iron Man. Koristeći svoje Move kontrolere, morat će te držati ruke uz svoje tijelo prilikom letenja s dlanovima usmjerenim prema natrag kako bi vas potisnici gurali prema naprijed – isto kao i u stripovima i filmovima. Potrebno je malo vremena dok se ne naviknete na taj sistem letenja, ali nakon kratke vježbe – bez problema će te s potisnikom iz jedne ruke raditi akrobacije, a s drugom uništavati neprijatelje oko sebe. Najbolje od svega, to letenje je stvarno zabavno dok izbjegavate neprijateljske projektile, a izvođenje tih akrobacija ne izaziva osjećaj mučnine kao što smo prethodno mislili – a to vam govori osoba kojoj je redovno mučno tijekom vožnje autom na cesti s malo više zavoja.

Prije svake misije imat ćete mogućnost razviti svoje odijelo s novim oružjima i drugim dodacima, ali i opustiti se u raznim mini igrama u Starkovom stanu – od igranja košarke, dizanje utega do udaranja boksačke vreće. Sadržaja unutar igre stvarno ima i ponudit će vam niz sati zabave, pogotovo ako će te htjeti rješavati dodatne vremenske izazove prolaženja kroz krugove kao u Supermanu 64.

IronManVR_image13

Najveći fokus svake misije usmjeren je na borbe protiv dronova i drugih sličnih neprijatelja, a one su u većini situacija intuitivne i jednostavne, ponekad i prejednostavne. Borba protiv tenkova na tlu možete riješiti spamanjem posebnog napada zaletavanja s kojim tenk nema šanse uopće napasti, dok se ostatak svodi na izbjegavanje ne pretjerano brzih projektila.

Nažalost, sada se moramo usmjeriti na tehničku stranu ove igre. Čak i kad se uspoređuje s drugim PSVR igrama, Iron Man VR jednostavno ne izgleda dobro u većini situacija, barem na originalnoj PlayStation 4 konzoli. Teksture su daleko ispodprosječne, drveća izgleda kao da su iz razdoblja prvog PlayStationa, a na stazama gdje se vode bitke nedostaje detalja zbog čega određeni segmenti izgledaju jeftino i prazno.

IronManVR_image15

Uz te ispodprosječne vizuale, u više navrata smo tijekom igranja imali i nestabilan framerate – problem koji postaje jako očit u virtualnoj stvarnosti.
Također, jednostavno se moramo malo osvrnuti i na njene loading sekvence. Previše ih je, predugo traju i često znaju uništiti tempo napetih situacija unutar igre. U par navrata nam je igra zapela na crnom ekranu između tih loading sekvenci – a kako nas je igra naučila da budemo strpljivi, više minuta smo znali čekati u potpunom mraku bez ideje jeli u pitanju samo još jedan dugi loading ili je igra jednostavno prestala raditi.

Što na kraju reći o igri?

U pitanju je jednostavna igra s jednostavnom idejom da se igrač osjeća kao Iron Man. I u tom segmentu – Camouflaj je uspio. Letenje u tim otvorenim stazama je stvarno zabavno – pogotovo zato što vi kao igrač morate oponašati Iron Manove poze. Svaki put kada izvedete neku akrobaciju kroz tijesan prostor kako bi izbjegli projektile i dočekali neprijatelje s nove pozicije pruža stvarno odličan osjećaj.

Ako je ovo igra koju ste planirali kupiti, obavezno imajte na umu spomenute tehničke probleme i ispodprosječne vizuale jer nažalost, ti segmenti su nam u više navrata uspjeli spustiti sveukupni dojam cijele igre.

misc

Alien RPG - VIDEO RECENZIJA