Vrijeme je za novu recenziju, ali ovog puta ćemo pričati o nečemu malo drugačijem – Resident Evil 2. Ne o ovogodišnjem horor remakeu, ne o originalu iz 1998. godine, čak ne i onoj 1.5 verziji čiji je razvoj napušten godinu dana prije. Pričat ćemo o Resident Evil 2 – The Board Game. Kao veliki fanovi horora, Resident Evil serijala, ali i relativno novi fanovi board gaminga, Resident Evil 2 – The Board Game nam je privukao pozornost još tijekom njegovog Kickstartera gdje je prikupio više od 800 tisuća funti. Napokon smo ju imali priliku i zaigrati te sada idemo malo popričati o njenom sadržaju te isplati ju li se zaigrati – bilo da volite ili ne volite igrati ovakav tip igara.

Resident Evil 2 je co-op igra za 1-4 igrača koji imaju cilj preživjeti i pobjeći iz Racoon Cityja prevladanim zombijima i drugim mutantima. Dok priča uglavnom prati natuknice iz igre, developeri su morali uvesti malo kreativne slobode jer je ovo igra gdje više  igrača moraju surađivati – nešto čega baš i nema u igri. Tako da je ovo igra gdje Leon Kennedy, Claire Redfield, Ada Wong i nezaboravni Robert Kendo mogu surađivati i boriti se protiv Birkina i drugih. Svaki od tih likova ima svoje specijalne poteze, oružja koje može koristiti tijekom kampanje, količinu predmeta koje može nositi sa sobom te koliko je spretan prilikom izbjegavanja dohvata od zombija ili Lickera. Figurice koje ih predstavljaju su dosta dobre, ali mogu biti odlične ako imate želje, znanja i novaca pobojati ih da izgledaju što sličnije onima iz igre.

Odmah prilikom otvaranja kutije, primijetit će te prve negativne strane ove igre. Ploče ili tzv. tileovi po kojima će se igrači kretati tijekom cijele kampanje su toliko loši da samo taj segment narušava cijeli doživljaj igre – i to za dosta. Ti tileovi su toliko tamni da nacrtani detalji su jedva primjetni. Čak smo znali iz zezancije igrati sa svjetiljkom – da bolje vidimo, ali i postignemo neki dodatni horor element. Čisto za usporedbu, ovo su tileovi iz nekih drugih igara i razlika u kvaliteti je odmah vidljiva.

Drugi problem s tim tileovima jest taj da su dosta mali i bez nekih clip-on elemenata, što znači da bilo kakav slučajni pomak složene misije će pomaknuti barem desetak zasebnih dijelova na mapi. To znači da morate biti ekstremno oprezni prilikom pomicanja, prolaskom kroz vrata ili bacanjem kockica.

Treći problem… Ti tileovi uopće nisu povezani s pričom i onim što se upravo događa u igri. Samo za primjer iz misije “Journey through the sewers”, ovaj tile se mora koristiti za lift. Čak i u pravilniku piše da je samo bitno da su ti elementi istog oblika – što dosta umanje osjećaj cijele priče i horor doživljaja.

Četvrti problem…Sada kada imate te gotovo crne tileove, na njih će te postavljati male gotovo crne pločice koje predstavljaju vrata i zidove. Dok su zidovi predstavljeni kao crni komadići kartona koji u većini situacija prelaze samo preko stolova i drugih crteža na tileu, ta vrata nas dovode do sljedećeg velikog problema u igri.

Ne želite tamne pločice koje predstavljaju vrata? 26 dolara za 3D vrata. Ne želite tamne pločice koje predstavljaju trupla? 26 dolara za 3D nadogradnju terena. Ne želite zamišljati napad vrana samo čitajući event na kartici? 20 dolara za 3D modele vrana i njihove kartice. Jedva čekate se boriti protiv Mr. X-a jer on je ipak velik dio ove igre? 50 dolara za B-Files ekspanziju jer ga nema u osnovnoj kutiji. Najdraži neprijatelj iz igre vam je Birkin? U osnovnoj igri dobit će te samo njegov treći stadij, a ostali se nalaze iza još jedne ekspanzije.

Da, Birkin u osnovnoj igri izgleda predobro, ali svejedno. Jednostavno rečeno, igra je previše rascjepkana, pogotovo kada se uzme u obzir da osnovna igra košta 850 kuna. Što se tiče drugih neprijatelja koje nudi glavna igra, u kutiji se nalazi 12 zombija, 2 Lickera, 4 zombi psa, Birkin u njegovom trećem stadiju i G-Mutant. Nije baš pohvalna ta raznovrsnost, ali se može reći da je dovoljna.

Sada kad smo izbacili sve ovo iz sebe jer sve to stvarno zaslužuju svaku kritiku…idemo se okrenuti na gameplay – najbolji dio cijele ove igre.

Nakon što posložite cijelu mapu kao što je to navedeno u knjižici, započinje vaše preživljavanje u svijetu gdje će te često morati adaptirati vaše planove kako bi došli do željenog cilja. Svaka misija ima svoj zadatak – doći od točke A do točke B, ubiti određenog monstruma, pritom rješavajući manje “zagonetke” pronalaženja ključeva i kombiniranje određenih predmeta.

Svi igrači započinju s istim početnim oružjima, ali tijekom kampanje nailazit ćete na sačmarice, samostrijele, bacače granata, magnum i druga oružja potrebna za ubijanje monstruma na mapi. Zanimljiva stvar jest ta što ne započinju svi igrači na istoj poziciji, već su razdvojeni tijekom većeg dijela misije što uvodi dodatnu dozu napetosti. Hodnici, sobe i druge prostorije bit će nastanjeni zombijima na koje će te morati birati trošiti metke kojih nema baš previše na raspolaganju ili pokušati zaobići ako je sreća s kockicama na vašoj strani.

Što god bili radili, neprijatelji će uvijek imati reakciju na vaše ponašanje. Ako koristite vatreno oružje, obližnji  zombiji će se odmah usmjeriti prema vama, Licker će odmah krenuti prema vama ako se odlučite samo kretati u njegovoj blizini, a za trupla po podu uvijek postoji šansa da će se ustati i napasti vas. Ta brzina u reakcijama stvarno može postići osjećaj napetosti i panike, pogotovo kada se nalazite u hodniku s Lickerom i znate da morate ići prema njemu, zaobići ga i što prije pobjeći do obližnjih vrata. 

Osjećaj napetosti se još pojačava s Tension elementom gdje igrač nakon svoje runde mora vući kartu koja može predstavljati sigurnost, pojavljivanje novih zombija ili postavljenje novih uvjeta na mapi. Kada ostanete bez tih karti, izgubili ste, ali se ipak moguće izvući s tintnom vrpcom koja služi za resetiranje tog odbrojavanja na sami početak. Naravno, za to trebate sve dobro isplanirati jer je to jedino moguće napraviti na pisaćoj mašini negdje na mapi.

Taj Tension element je nama u nekoliko misija stvorio toliku napetost koju je rijetko koja igra ovog formata uspjela postići. Kada smo već mislili kako nema šanse da ćemo stići do pisaće mašine jer nam je preostalo još samo nekoliko karata te zombi kojeg su previše dobro išle kocke, pojavila se Tension karta koja je ponovno pokrenula tog zombija sa specijalnim napadom i srećom u nesreći uspio time otvoriti put do te pisaće mašine. Resetiranje tog špila je bio jedan od onih gaming trenutaka za pamćenje.

Također treba napomenuti kako igrači nemaju uvid što ih sve čeka na mapi tijekom misije, već to odlučuje kocka svaki put ulazite u novi prostor. S dobrim rezultatom može biti prazna prostorija, dok s lošim bacanjem mogu se pojaviti Lickeri, pauci (jedino sa Survival horor ekspanzijom) ili posebni uvjeti koji otežavaju cijelu igru.

Kada se pogleda samo gameplay, ovo je fantastična igra. Biranje koliko metaka trošiti na neprijatelje, zanimljiv sistem izbjegavanja neprijatelja, dinamika dobivena s Tension kartama i konstantnim reakcijama od neprijatelja čine ovu igru stvarno zabavnom za igrati. Ali…taj nedostatak kvalitete u fizičkom dijelu igre i rascjepkanim sadržajem, Resident Evil 2 The Board Game je teška preporuka. Teško nam je to uopće reći zbog količine zabave koju nam je pružila.

Ako vam ne smetaju ovi problemi koje smo naveli i gameplay vam je ipak najbitniji, Resident Evil The Board Game vas neće razočarati. Upalite neku horor glazbu, uživite se dodatno sa svjetiljkama i sretno vam bilo u bijegu iz Racoon Cityja.

Tko god je pratio dosadašnji razvoj Death Strandinga, neće biti uopće iznenađen kada kažemo da je ovo jedna veoma neobična igra.

Sada, kada smo ju prešli i vidjeli što sve ova igra nudi, odlučili smo se ipak na malo drugačiji format recenzije sa što je manje moguće spoilera. Nećemo ulaziti u detalje jer, ako planirate igrati, ti detalji i ideje čine ovu igru posebnom i vrijednom igranja. U ovoj recenziji fokusirat ćemo se samo na prva tri poglavlja igre te na pitanja koja se najčešće pojavljuju na Redditu i drugim forumima. S time rečeno, idemo redom:

1. Je li Death Stranding walking simulator?

Death Stranding je neobična kombinacija žanrova, a među njima se nalaze i elementi walking simulatora. U igri preuzimate ulogu Sam Porter Bridgesa koji je, jednostavnije rečeno, dostavljač u postapokaliptičnim Sjedinjenim Američkim Državama. Tako da mi više to gledamo kao poštarski simulator u sci-fi svijetu, barem u većem dijelu gameplay segmenta. Većina vaših misija bit će usmjerene na dostavljanje određenih paketa od točke A do točke B. Prenosit će te razne materijale, opremu, mrtve ljude, žive ljude pa čak i pizze, pritom pazeći da je vaša pošiljka što manje oštećena – bilo od kiše koja šteti svemu što dotakne, drugih neprijatelja ili vaše nepažnje prilikom hodanja.

Jednostavno rečeno, u ovoj igri će te se nahodati…i to jako puno, ali ta mehanika je toliko detaljno razrađena da je sama po sebi postala neobično zanimljiv i ponekad veoma frustrirajući segment igre. Dok na sebi prenosite tu opremu, morat će paziti kako hodate, kojom brzinom hodate, gdje se težina tereta nalazi, po kakvom terenu hodate te koliko jako puše vjetar ako želite da ta pošiljka stigne čitava na potrebnu lokaciju. Možda iz prve i ne zvuči pretjerano zanimljivo, ali što više prolazite kroz taj svijet, vaša putovanja i nadvladavanje tim terenom počet će dobivati smisla – postat će dio vaše osobne avanture.

Ako razmišljate o fast travel sistemu, on postoji u ovoj igri, ali će te ga stvarno rijetko koristiti jer omogućuje prijenos samo glavnog protagonista bez svih njegovih stvari. Kako je glavna bit igre prenositi stvari, taj fast travel sistem će više biti korišten u segmentu priče, a ne za vašu prednost prilikom igranja.

Naše prve misije su izgledale očajno. Konstantno nas je zanosila težina koju smo svako malo morali ispravljati s L2 ili R2, često smo krivo procijenili nagib terena i završili na podu zbog čega smo jednom čak iz frustracije bacili cijelu pošiljku u rijeku. Ali što smo više vremena provodili u igri, naučili smo da igra prati kako smo posložili opremu te da procjenu terena moramo voditi kao u pravom životu – dio po dio i pažljivo planirati gdje je najblaži put do sljedećeg cilja.

Naše početno mišljenje u vezi tog segmenta igre i nije bilo baš najbolje. Bili smo pomalo razočarani i govorili si “Zar je to stvarno to?”, ali kako se priča pojačavala zajedno s težinom cijele situacije u kojoj se nalazi glavni protagonist, postepeno nam je u glavu sjedao taj osjećaj kojeg su developeri htjeli dostaviti. Svaki put kada bi dobili novu pošiljku, proučili bi mapu, postavili glavne točke kretanja i krenuli na putovanje – kao u stara vremena s Morrowindom kada se moralo ići s jednog kraja mape na drugi gdje nema fast travela.

Često će te se osjećati usamljeno, a svijet kroz kojeg će te se kretati je u većini situacija prazan – samo kamenje, planine, rijeke i povremene ruševine. Rijetko kad će te naići na prijateljskog NPC-a, a većinu komunikacija s drugim likovima izvodit će te preko holograma.

Ali ta želja za napretkom konstantno nas je gurala prema naprijed. Kako smo dostavljali te pošiljke, tako su se postepeno pojavljivali i drugi gameplay elementi.

2. Ima li u ovoj igri oružja i borbi protiv neprijatelja?

Da, ali kao što ste već mogli zaključiti s dosadašnjim opisom igre, nije na onaj klasičan način kao u mnogim akcijskim igrama. Tijekom vaših putovanja će te nailaziti na ljudske neprijatelje koji će vam htjeti ukrasti pošiljku, a na vama je hoćete ih izbjeći ili krenuti u borbu. Želite rješavati situaciju šakama ili vatrenim oružjem, odluka je na vama, ali kako želimo izbjeći što je više moguće spoilera, vaš pristup u takvim situacijama imat će i svojih posljedica.
U svijetu su također dostupna i bića pod skraćenicom BT koja uvode djelomični horor element u igru. Bez mogućnosti da ih vidite dok se krećete, morat će te se oslanjati na svoj senzor i zaobilaziti ih u što većem luku – barem tijekom prve trećine igre. Nakon niza otkrivenja, počinju u opticaj dolaziti i posebna oružja s kojim se možete i braniti od njih.

Što više napreduje priča, neprijatelji postaju sve agresivniji, a njihov broj sve veći i veći. Arsenal oružja će rasti tijekom igre, a varijacija neprijatelja bit će sve neobičnija, ali i zanimljivija.

Nakon dugih putovanja, borbi i izbjegavanja neprijatelja, moći će te se i odmoriti privatnoj sobi koju mi zovemo “sobom za reklame” gdje si možete popiti Monster za obnavljanje energije i gledati reklamu za seriju Ride with Norman Reedus dok glavni protagonist obavlja veću nuždu.

3. Koliko je komplicirano pratiti priču?

Kao što smo već rekli, u igri preuzimate ulogu Sam Porter Bridgesa koji spletom okolnosti, dobiva zadatak da samostalno započne putovanje s istoka na zapad SAD-a kako bi obnovio tzv. kyral mrežu te omogućio komunikaciju i protok informacija za stvaranje nove šanse za čovječanstvo

Ta osnovna struktura priče sama po sebi i nije komplicirana, ali količina detalja, novih termina i pozadinskih priča mogu predstavljati problem – pogotovo na početku. Čemu služi ta beba s kojom se spaja glavni protagonist, kakva je to plaža, kakva su ta crna stvorenja koja dolaze s neba, zašto je duga okrenuta naopačke, kako je uopće došlo do svega ovoga, otkud ovi krateri, zašto se ova osoba može teleportirati, zašto kiša “ubrzava vrijeme”….to su sva pitanja s kojima će novi igrači biti suočeni ubrzo nakon pokretanja igre.

Bez brige, ako tražite igru koja će vam stalno postavljati nove upitnike nad glavu, pogotovo u situacijama kada ste mislili da se pohvatali cijelu situaciju, Kojima se dodatno potrudio kako bi vas držao na nesigurnom.

Death Stranding ima priču sa sporim tempom, pogotovo tijekom prve polovice gdje će se većina igre svoditi na pješačenje, ali druga polovica ubrzava stvari i počinje usmjeravati svoj fokus s novim zanimljivim idejama i iznenađenjima. Nudi niz pamtljivih izjava, dubokoumnih te likove do kojih će vam uistinu biti stalo ili će te ih prezirati.

4. Ima li Death Stranding multiplayer?

Ima multiplayer segmente. U Death Strandingu nećete vidjeti druge igrače kako dostavljaju svoje pošiljke, a nećete ni moći surađivati s prijateljem u dostupnim misijama. Tijekom vašeg igranja, moći će te popravljati ceste, graditi određene objekte – bilo za punjenje baterija ili sklanjanje od kiše, postavljati mostove, ljestve te razne upute koje onda, kada se drugi igrači spoje na kyral mrežu u tom području, mogu koristiti.

Naravno, postoji limit građevina u svakom području, da ne mislite kako će svijet sada biti zatrpan nepotrebnim stvarima. Također, svaka ta građevina ima svoj životni vijek zbog štete koju stvara već spomenuta kiša.

Tijekom vaših putovanja nailazit će te i na izgubljene pošiljke koje, ako imate mjesta i volje, možete dovesti do njihovog odredišta. U slučaju da možete prenijeti pošiljku samo dio puta, drugi igrač može preuzeti pošiljku i dovršiti dostavu.

Tu je i također sistem lajkanja gdje možete udijeliti lajk nečijem znaku potpore ili ljestvama koje vam mogu pomoći u bržem rješavanju vaše misije. Dok će te te lajkove primati od drugih igrača, bit će te nagrađeni s njima i nakon svake dostave ili kada učinite nešto što će učiniti vašu bebu sretnom.

5. Postoji li leveling up u igri?

Svaki put kada će te dostaviti pošiljku do njegovog odredišta, dobit će te ocjenu koja ovisi o njenom stanju, brzini dostave, prijeđenom kilometru i drugim stavkama. Što je bolja ocjena, primit će te i više lajkova s kojim će te dobiti neke dodatne prednosti kao što je stabilnije hodanje.

Dok u igri postoje glavne misije koje unaprjeđuju priču, sporedne misije će ponekad voditi i prema otkrivenju nove tehnologije koje možete koristiti na svojim putovanjima – bilo da je u pitanju bolja verzija oružja te novo odijelo za brže trčanje ili veću prenosivost.
Količina tih misija je stvarno velika. Nama je za prelazak igre bilo potrebno 47 sati, a riješili smo manji broj tih sporednih misija. U slučaju da ste propustili neke tijekom glavne igre, bez brige, Death Stranding na kraju nudi mogućnost da odradite sve dostupne sporedne misije i osvojite sve željene achievemente.

Još jedan segment unutar igre koji se može unaprijediti jest vaša beba koja će u većini igre biti vaš suputnik na putovanjima. Svaki put kada padnete ili stvari krenu po zlu, ona će krenuti plakati i njen stres će polako početi rasti – nešto što, kao što možete i zaključiti, treba izbjegavati. Kako bi smirili bebu, potrebno ju je tješiti nakon stresne situacije, redovno ju voditi na odmaranje u privatnu sobu ili igrati se s njom. Što se više zbližite s njom, njena otpornost na stres bit će sve jača i jača.

Što na kraju reći o igri?

Death Stranding nije igra koja će vas držati za ruku i stalno vas pokušavati zabavljati da vam ni pod kojim slučajem ne bude dosadno. Ovo apsolutno nije igra za svakoga jer će na vašim putovanjima sigurno biti dosadno, ali i frustrirajuće, napeto, opuštajuće, misteriozno, a ponekad i zastrašujuće. Barem iz naše perspektive, baš taj neobični koktel zajedno s fantastičnom pričom čine ovu igru jedinstvenom.

Da, to možda neće biti zabavna igra u društvu, a nekim će ta veća količina hodanja biti odbojna, ali za igrače sa strpljenjem, ona može nuditi jedno jako kvalitetno osobno iskustvo vrijedno igranja.

Death Stranding je originalan, neobičan i pun ideja, a ako razumijete u što ulazite, može biti jedna od onih igara kojeg će te gledati kao klasik u svijetu videoigara.

Prošlo je više od dvadeset godina otkad je MediEvil stigao na originalnu PlayStation konzolu i za mnoge igrače ostao u pamćenju kao jedan od klasičnih naslova te generacije. Sada, u ovom razdoblju remakeova, odlučili smo se što više odmaknuti od faktora nostalgije i proučiti njegov remake kao zasebni naslov koji po prvi put dolazi na današnje tržište.

Započinjemo s pričom koja prati Sir Daniela Fortesquea nakon što ga zajedno s drugim mrtvima slučajno oživi zli čarobnjak Zarok u obliku jednookog kostura. Cijeli svijet je odjednom nastanjen zombijima, opsjednutim ljudima i raznim monstrumima, a to je prava prilika Danielu da iskupi svoj dobiveni status heroja s kojim se mnogi drugi heroji baš i ne slažu.

MediEvil je po svakoj mjeri pustolovna igra, a to je ono gdje ova igra najviše sjaji – i to toliko jako da bi odmah najrađe dali najveću preporuku. U kombinaciji s fantastičnom orkestralnom glazbom, borit će te se protiv zmajeva, rješavati mozgalice, penjati se na planinu dok kipovi na vas bacaju stijene, istraživati grad s ukletim građanima, prolaziti kroz horde neprijatelja u umobolnici te druge zanimljive situacije gdje se pristup rješavanju problema postepeno mijenja.

Moramo se još na kratko vratiti na glazbu jer stvarno zaslužuje svaku pohvalu. Osim što nudi pamtljive melodije, fantastično se uklapa u cijeli ambijent igre te u potpunosti pojačava doživljaje tijekom borbi i istraživanja ovog svijeta.

Dok svaki nivo ima neki svoj glavni zadatak, ako tijekom rješavanja tog zadatka ubijete dovoljan broj neprijatelja, otvorit će vam se i pristup dvorani heroja gdje možete dobiti novo oružje ili drugu nagradu. Raznovrsnost tih oružja je pohvalna, a tijekom borbe će te koristiti obične i magične mačeve, luk s vatrenim strijelama, veliki čekić pa čak i svoju ruku koju možete otrgnuti sa svojeg tijela.

Ali tu sada dolazimo do jednog problema. Ta oružja će te koristiti protiv neprijatelja čija umjetna inteligencija zna biti stvarno niska. Iako igra nudi strafe mehaniku, blokiranje štitom te lakši i jači napad, bliske borbe s neprijateljima će često rezultirati da samo trče prema vama, a vi ih udarate i odmičete mačem.

Da, tako je bilo i u originalu (osim kod zombija koji sada prečesto imaju nezaustavljivu animaciju napada), ali ovaj remake je mogao biti šansa developerima da, barem za malo, poboljšaju njihovo ponašanje tijekom borbi jer to je realno gledajući naš jedini veći minus u ovoj igri. Iako smo se sad požalili na nju, ta osnovna umjetna inteligencija je u par trenutaka čak i bila dobro iskorištena te ponudila neke humoristične i dinamične situacije.

Također moramo spomenuti i tehničku stranu igre, na originalnoj PlayStation 4 konzoli smo u nekim situacijama doživjeli nestabilan FPS te probleme s kolizijama – neke koje su nam čak i originalnu znale predstavljati frustraciju.

Dok je većina mehanika i staza ostala nepromijenjena, ovaj remake ipak nudi neke promjene. Kamera je sada malo bliže pozicionirana Fortesqueu, a njegova brzina kretanja je usporena kada se usporedi s originalom. Ta kamera je, barem sudeći po nekim gaming portalima, drastično poboljšana, ali po našem iskustvu smo nailazili na slične probleme kao i u originalu. Često funkcionira kako spada, ali onda se pojave situacije gdje naglo promijeni smjer gledanja i završite u provaliji ili se pronađe u lokaciji gdje se gotovo ništa ne vidi.

Jedan od noviteta kojeg moramo spomenuti jest da igra sada nudi i hrvatski prijevod koji je, barem u kratkom periodu dok smo ga mi koristili, dobro izveden.

Što na kraju reći o ovom remakeu?

Iskreno, unatoč tome što je MediEvil bila jedna od onih igara iz našeg djetinjstva, prije ovog igranja nismo imali osjećaj da ona može pronaći svoje mjesto na današnjem tržištu, da će ju ljudi kupovati jedino iz nostalgičnih razloga.

Ali … Unatoč tome što je sada star više od 20 godina, MediEvil s poboljšanim vizualima zapravo nudi pravo osvježenje u avanturističkom žanru videoigara – i to čak kada se usporedi s i današnjim standardima i trendovima. Nudi jednostavne, ali kvalitetno dizajnirane nivoe, glazbu koja savršeno radi svoj posao, dobar osjećaj misterija te zabavne ideje koje od vas zahtijevaju prilagođavanje situacijama i ponekad uvode dobru dozu težine. Svaki nivo ima svoju posebnost zbog čega nikad nismo imali osjećaj monotonosti te da prolazimo kroz tzv. filler nivoe.

Da, ima svojih problema, ali pozitivne stvari daleko nadjačavaju negativne.
Jednostavno rečeno, MediEvil je zabavna avanturistička igra koju stvarno vrijedi zaigrati, pogotovo ako ste fan ovog žanra ili ako nikad niste imali priliku zaigrati njenu originalnu verziju. Igra dolazi na tržište 25. listopada ove godine kao PlayStation 4 ekskluziva.

Napokon je stigao četvrti nastavak u kontroverznom Postal serijalu, a kako i sami developeri kažu: Stigao je pravi nastavak najgore igre ikad – Postal 2. Da, Postoji i trojka, ali čak i Running With Scissors upozorava da ne kupujete tu igru zbog lošeg posla kojeg je napravio studio Trashmasters.

Ako kojim slučajem još uvijek niste upoznati s Postal 2, u pitanju je jedna od onih igara koja je zbog svojeg crnog humora i količine nasilja primila velik broj kritika te završila na listi zabranjene prodaje u Novom Zelandu, Australiji, Njemačkoj, Maleziji i privremeno u Švedskoj. To je igra gdje možete lopatom odrubiti ljudima glavu i zatim se s tom glavom dodavati sa psom, zapaliti protest protiv nasilja u videoigrama, pišati po ljudima, koristiti mačku kao prigušivač na vašem oružju, pljačkati banku te boriti se protiv al-Qaeda terorista i drugih religioznih fanatika.

Sada je ta igra dobila svoj nastavak, a sudeći po našem iskustvu u igri, nasilja ne nedostaje.

Glavni protagonist Postal Dude je ovog puta u potrazi za novim poslom i na raspolaganju će mu biti tri različite pozicije koje će igrači moći isprobati u ovoj ranoj verziji igre.

Ljudi u ovom novom gradu su i dalje bezobrazni prema vama, samo su modernizirani s aktualnim temama i uvredama. Naravno, u potpunosti je na igraču hoće li trpjeti te uvrede i neobične situacije u koje ulazi glavni protagonist ili će jednostavno krenuti rješavati stvari na najnasilniji mogući način. Kao i u prethodnim nastavcima, developeri su igračima ponudili veliko igralište s hrpom oružja, ludih ljudi i crnog humora.

Mi smo htjeli, barem za početak, riješiti što je više moguće na miran način čisto da vidimo što se sve sada nalazi u igri, ali nije bilo potrebno dugo da se stvari zakompliciraju.

Što se tiče glasovne glume, prijašnji glumac Rick Hunter nije bio dostupan da ponovno posudi glas glavnom protagonistu, ali je na njegovo mjesto stigao glumac iza Duke Nukema.

Svi koji planiraju sada kupiti ovu igru, moramo napomenuti da je igra u dosta ranoj fazi razvoja te da očekuju lošu optimizaciju, veći broj tehničkih problema te niz modela i tekstura koje će tijekom Early Accessa biti poboljšane i nadodane. Developeri su i sami napomenuli kako su lansirali igru na Early Access jer žele povećati tim koji je potreban za njen razvoj i izbjeći potencijalne cenzure od izdavača.

Što se tiče budućnosti ovog naslova, Running With Scissors je izjavio kako razvijaju ovu igru s idejom co-opa, ali da će ta mehanika ovisiti o povratnim informacijama od igrača.